freeze frame freeze frame
noć pjeva podmuklim waitsovim glasom
ovo kišno nevrijeme
metronom naše smrtnosti
u sarajevo unosi otpatke kapitalizma
ne izlazim iz kreveta
nemoralno je tumačiti dubinu inflacije
moje maćehe domovine
ljubav i samoupravljanje
nisu dobitna kombinacija
ovdje u utrobi grada
još uvijek sparno je kao u placenti
slušam kako diše
mjesec na njenim bradavicama prži kajganu
čelom guram zid sobe
neko kuca na vrata
sine traže te
Foto: Zerina Nezić
***
bunovne okove rastačem u mlakoj vodi
doručkujem stihove od sinoć
varenje poezije
višak šećera u venama
crne brazde insomnije
samoranjavanje
nedovršen je proces
vinsente
odlazim
za sobom ostavljam krevet
i na njemu da lapi
leš
dječaka iz nigdistana
***
generalštab upućuje molitve euklidu
prije planiranja topografskog igrokaza
koreografija je zavičajno
podzemna
jer svi smo mi odozdo
zemljače
u jezgri zavrelog ugljika traje prozivka
za buduća neka pokoljenja
u vojnim knjižicama
na sigurnom su
naše najbolje nenapisane knjige
***
ponovo će nas
svrstati pod stijegove
naoružati sjekirama
i poslati u opsadu
vjetrenjača
odsudno mi branimo kamen
jer on je bitan
kao ogledalo kurvi
dok u staničnom toaletu
popravlja šminku i prišiva
osmijeh rumen
rdeči красный rot kırmızı czerwony rosso
***
gavrilo
naše će žene prositi po beču
čistiti po dvoru
služiti gospodu
za to će se vrijeme
bečlijke
orošavati
Foto: Almir Kljuno
***
želim
ne da ih ljubim
nego baš da ih ližem
polako
brzinom puža
koji se penje
uz hladni
mermerni spomenik
***
kad si mi noktima
probola
kožu
na leđima
tvoje ruke postaše
moja krila
***
sumnja pronađe način
kao voda
pukotinu
seks neće riješiti ništa
ništa ostaje
ništa
***
trideset godina starosti
odškrinuta vrata ludosti
Foto: Zerina Nezić
soba se razlaže na pažljivo ukrašeni
cvjetni pejzaž poslije parastosa
na zidovima mrtvi žive uramljeni
i jedan portret mi se osmjehuje
dok napolju neko razgrće snijeg
čujem i glasove drugih ukućana
i cvrkut ptice zaglavljene u ključaonici
a onda tačno u podne poslužena kafa
miriše na nedjelju u našoj staroj kući
ja sam zaboravio ko je prvi otišao
ostavljajući vijekove da se zbrajaju
i talože u moja memljiva sjećanja
kao kamenac u bubregu
trideset godina starosti kao zamašćeni tanjir
prepun zaravnjene praznine bez sjaja
