Vječiti ponedjeljak
Piše: Sanin Mirvić
Postoje priče koje vas svakodnevno progone i ne daju vam zaspati. Ovo je jedna od njih. Taj dan u jednoj od čekaonica, nervozno listajući Time, kojega inače ni u ludilu bih ni uzeo u ruke, naišao sam na tragičnu priču o Xu Lizhiju, kineskom pjesniku/radniku, a ordinacija dr. Pitsosa ostala je bez svog primjerka novine. Sam tekst Emily Rauhale i Gu Yongqianga (The Poet Who Died For Your Phone) graniči sa promašivanjem teme, no tri Xuove pjesme su ono zaista vrijedno u svemu tome. Udica koju sam halapljivo progutao i nastavio tražiti više.
Priča kaže kako je 2010, tada dvadesetogodišnji dagonzhe[1], Xu Lizhi, došao iz pretežito ruralnog Jieyanga u kineskoj provinciji Guangdong kako bi radio na proizvodnoj traci u Foxconnovom[2] pogonu u Shenzhenu. Grad Shenzhen, zajedno sa još nekoliko gradova duž delte Biserne rijeke[3], spada među predvodnike rasta i ekonomskih reformi i otvaranje moderne Kine stranom kapitalu i kapitalističkom načinu privređivanja. Tokom 1980-tih, desio se nezapamćen porast stranih investicija a s njim i priliv radne snage, tako da su u gradovima poput Shenzhena, Dongguana i Zhuhaia, migranti poput Xua ne samo činili većinu radne snage, nego i bili neuporedivo brojniji od stalno nastanjene, starosjedilačke populacije.
Bez ovog gotovo neiscrpnog priliva radne snage, Kina ne bi mogla dostići svoj zavidan ekonomski rast.[4] Migranti također igraju bitnu političku ulogu jer će se rast i unapređenje životnog standarda pokazati kao jedan od ključnih izvora iz kojih Komunistička partija Kine crpi svoju legitimnost. Bitno je primijetiti kako ova socijalno i geografski “imobilizirana” populacija nastavlja širiti rascjep između grada i sela, što će i dalje generirati unutrašnju migraciju u godinama koje dolaze. Istovremeno, jako strogi i loši uvjeti rada u delti Biserne rijeke i nasilje – fizički i mentalno ─ na leđima radnika-migranata predstavljat će izazov vladajućoj partiji, čiji narativi postanka počivaju upravo na odbijanju kapitalističke eksploatacije.
Na ovom mjestu susreta globalnog kapitalizma i kineskog državnog socijalizma javit će se i oni manje pozitivni efekti svojstveni kapitalističkoj epohi – zabrinutost (strepnja), duhovna (ne i materijalna) beznadežnost siromaštva, osamljivanje i monaštvo. Stanje toliko beznadežno da postaje krivica. Walter Benjamin će ovu “zabrinutost“ označiti indeksom te krivice zbog osjećanja beznadežnosti, koja izvire iz straha od gubitka nade, koja potiče od zajednice, a ne od individualno-materijalnog.
Upravo iz ovoga izvire radnička, tzv. “dagong literatura” (打工文学, dagong wenxue). Opisi mukotrpnog rada, dugih smjena, iskustvo predrasuda i poniženja na random mjestu i povrede radničkih prava, osjećanje usamljenosti, besperspektivnosti i beznađa ključni su elementi narativa. Literarni stil većine napisa je ponešto ublažen jer većina magazina u kojima se objavljuje nalazi se, više-manje pod direktnim nadzorom propagandnih komiteta, a tema zlostavljanja na poslu i povreda radničkih prava – ma kako pisali o njoj – predstavlja jako osjetljivu temu u postmaoovskoj Kini, naročito na jugu zemlje.
Kao literarno izuzetno nadaren, i Xu Lizhi je od 2012. pa sve do februara 2014. u tvorničkim novinama objavljivao pjesme, eseje, filmsku kritiku i reakcije na vijesti. Sve ovo Xu je postavljao i na vlastiti blog nazvan “Moje sazrijevanje u novinama,” indicirajući zahvalnost za ovakvu vrstu podrške vlastitim literarnim aspiracijama.
Težak rad i stalne promjene dnevne i noćne smjene predstavljaju ozbiljnu teškoću za mladog Xua, a jedinu utjehu za njega predstavljaju svijet knjige i poezije. Njegovi prijatelji tvrde kako je jednom prilikom rekao kako nikada ne bi pokazao svoju poeziju roditeljima ili rodbini “jer je za njega to bolno i ne želi to dijeliti sa njima.”
Većina Xuovih ranih pjesama sadrže opise proizvodne linije i procesa. Nema tu samosažaljenja već neke hladnoće u opisu odnosa društva uvjeta u kojima je radio i živio, te samog sebe. Xuov rukopis je mračan, ciničan, direktan i bolno detaljan, ali se u njemu zrcale i poštenje i skromnost. On zna kako ova njegova sudbina nije samo njegova već da je dijeli sa milionima drugih Kineza, ovdje na jugu države kao centru proizvodnje ali i eksploatacije. Pjesnik Xu vidi kako Radnik Xu, iako zamjenjiv i anoniman (Šaraf), ima i um i srce. Pisanje za njega predstavlja bijeg. Njegova poezija je jednostavna ali i jaka, lirička ali i kritička, i često koristi apsurdne i šokantne slike da nam približi tragičan život na samom dnu društva.
U jednom ranijem intervjuu, Xu kaže kako je volio Shenzhen, i kako mu je naročito zadovoljstvo pričinjavao boravak u Central Book Mallu i javnim bibliotekama. “Svi žele tu pustiti korijenje,” objasnio je, “ali većina pjesnika među radnicima-migranatima piše nekoliko godina a zatim se vrate kući na selo, ožene se ili udaju i imaju djecu.” Xu se iskreno nadao da će uspjeti izbjeći takvu sudbinu. Kući, u Jieyangu, postojalo je tek nekoliko malih knjižara, pa “čak i ako bi naručio neku od knjiga preko interneta, one zbog prevelike udaljenosti nikada ne bi stizale na adresu.”
U februaru 2014. Xu daje otkaz u Foxconnu i seli se u Suzhou, u provinciji Jiangsu, gdje mu je navodno radila djevojka, ali kako stvari nisu išle baš najbolje, odlučio se vratiti u Shenzhen šest mjeseci kasnije.
Po povratku u Shenzhen, početkom septembra 2014. posao traži prvo u Central Book Mallu. Njegov prijatelj Zheng (pseudonim) prisjeća se kako mu je Xu jednom prilikom rekao da je njegov san bio postati bibliotekar ili makar raditi posao koji ima bilo kakve veze sa knjigama. Nažalost, kako mu to i dalje nikako nije uspijevalo, Zheng primjećuje da je to očigledno bilo veliko razočaranje, naročito ako imamo u vidu da je dvije godine ranije isto pokušao u Foxconnovoj internoj biblioteci.
Kako mu je ponestajalo novca, nakon svih ovih razočarenja, Xu se 29. septembra vraća u Foxconn i nastavlja raditi na starom radnom mjestu na proizvodnoj traci. Ovo je trebao biti novi početak, ali nažalost nije ispalo tako. Iste večeri, putem chata na internetu on je spomenuo Zhengu da mu je neko obećao drugi posao, i kako bi trebao ponovo napustiti Foxconn.
Sljedeće što je Zheng čuo o Xuu bilo je dva dana nakon toga kad su radne kolege počele prosljeđivati vijest o njegovoj smrti. Zheng isprva nije mogao vjerovati i tek kasnije saznaje kako je Xu samoubojstvo izvršio ujutro, nakog njihovog posljednjeg razgovora, a uoči Dana Nacije, 31. oktobra, skočivši sa 17. kata zgrade koja se nalazila preko puta njegove omiljene knjižare, a ne dva dana kasnije kako su mediji izvijestili. Glasine su kružile i u vezi s time da je bio siroče i zlostavljan, što Zheng negira sa gnušanjem.
Njegov radni kolega, Zhou Qizao (周启早) napisao je sljedeći epitaf: “Gubitkom svakog života/ Nestaje i dio mene/ Još jedan šaraf je ispao/ Još jedan radnik i brat skočio/ Ti si umro umjesto mene/ Ja ću nastaviti pisati umjesto tebe/ I polako pritezati šarafe/ Danas je 65. rođendan naše domovine/ Želimo joj svu sreću/ Ti nam se, kao na svoj 24. rođendan, smiješiš sa izbledjele slike/ Jesenji vjetar i kiša/ Sjedokosi otac polako kreće kući noseći urnu sa tvojim pepelom.”
Sindikalni aktivisti, prijatelji i kolege sakupili su i izdali knjigu njegove poezije, a na engleski prevode nekoliko Xuovih pjesama koje će kasnije privući pažnju medija na Zapadu. Priču će objaviti Bloomberg, Wall Street Journal i Time, a pjesnik i aktivist Qin Xiaoyu (秦晓宇) pravi dokumentarac pod nazivom Željezni mjesec, koji govori o životu i smrti Xu Lizhija. U međuvremenu, Foxconn odbija bilo kakve odgovore na pitanja o tome zašto je od do sada zabilježenih 18 pokušaja samoubojstva Foxconnovih uposlenika njih 14 rezultiralo smrću, pravdajući se postojanjem cjelodnevne linije za pomoć radnicima, a kako je to od njih još 2010. zahtijevao Steve Jobs, odgovarajući na pritiske da se ispitaju navodi o katastrofalnim radnim uvjetima u kojima se proizvode uređaji za njegovu kompaniju.
https://www.nytimes.com/video/movies/100000004750731/trailer-iron-moon.html
“Rastužuje nas gubitak mladog čovjeka koji je bio i uposlenik i jako talentiran pjesnik,” glasilo je Foxconnovo zvanično saopćenje u vezi sa ovim slučajem; i dalje stoji kako su ponudili pomoć porodici unesrećenog (ne navodeći tačno kakvu), iako oni nikad nisu uspjeli dobiti bilo kakvu odštetu, a zbog nemogućnosti da plati prijevoz, pepeo Xu Lizhija je njegov brat Xu Hongzhi prosuo u more, zauvijek ga pomiješavši sa slatko-slanom i otrovnim industrijskim otpadom bogatom vodom u delti Biserne rijeke.
Xu Lizhi (许立志)
(1990-2014)
Izabrane pjesme
Korišteni engleski prijevodi grupe blogera pod zajedničkim pseudonimom Nao[5], Eleneor Goodman[6] za pjesme Željezni mjesec i Iznajmljena soba i njemačkog i engleskog prijevoda Martina za Wintera[7] za Šaraf koji je pao na pod i Konflikt.
《冲突》
Konflikt
他们都说
Svi oni kažu
我是个话很少的孩子
Ja ne volim mnogo priče
对此我并不否认
To ne sporim
实际上
Ali zapravo
我说与不说
Pričam li ili ne
都会跟这个社会
Svejedno sam u konfliktu
发生冲突
S ovim društvom
(7.6.2013)
《我就那样站着入睡》
Spavam stojeći
眼前的纸张微微发黄
Papir pred mojim očima požuti
我用钢笔在上面凿下深浅不一的黑
Čeličnim perom klešem nejednako crnilo
里面盛满打工的词汇
Puno stručnih izraza
车间，流水线，机台，上岗证，加班，薪水……
Radionica, proizvodna linija, mašina, radna kartica, prekovremeni rad, plaća…
我被它们治得服服贴贴
Učili su me da budem poslušan
我不会呐喊，不会反抗
Ne znam kako vikati i buniti se
不会控诉，不会埋怨
Kako se žaliti i potkazati
只默默地承受着疲惫
Već samo kako tiho patiti od iscrpljenosti.
驻足时光之初
Kad sam prvi put kročio u ovo mjesto
我只盼望每月十号那张灰色的薪资单
Nadao sam se samo sivom čeku s plaćom svakog desetog u mjesecu
赐我以迟到的安慰
Da mi donese zakašnjelu utjehu
为此我必须磨去棱角，磨去语言
Za ovo, grizao sam jezik, gutao riječi
拒绝旷工，拒绝病假，拒绝事假
Odbijao preskakati smjene, odbijao bolovanje,
拒绝迟到，拒绝早退
Odbijao kasniti, odbijao otići ranije
流水线旁我站立如铁，双手如飞
Kraj proizvodne linije stajao sam čvrsto poput željezne šipke,
多少白天，多少黑夜
Koliko dana, koliko noći
我就那样，站着入睡
Jesam li – tek tako – zaspao stojećki?
(20.8.2011)
《一颗螺丝掉在地上》
Šaraf koji je pao na pod
一颗螺丝掉在地上
Šaraf je pao na pod
在这个加班的夜晚
U mraku treće smjene
垂直降落，轻轻一响
Padajući okomito, laganog zveketa
不会引起任何人的注意
Ne privlačeći ničiju pažnju
就像在此之前
Baš kao i zadnji put
某个相同的夜晚
U noći poput ove
有个人掉在地上
Kad je neko pao na pod
(9.1.2014)
《出租屋》
Iznajmljena soba
十平米左右的空间
Deset kvadrata
局促，潮湿，终年不见天日
Skučeno i vlažno, bez sunčeve svjetlosti
我在这里吃饭，睡觉，拉屎，思考
Tu jedem, spavam, serem i mislim
咳嗽，偏头痛，生老，病不死
Kašljem, dobijam glavobolje, starim, oboljevam ali nekako ne uspijevam umrijeti
昏黄的灯光下我一再发呆，傻笑
Pod tupim žutim svjetlom zurim isto tako tupo, cereći se poput idiota
来回踱步，低声唱歌，阅读，写诗
Hodam naprijed-nazad, pjevam ispod glasa, čitam i pišem pjesme
每当我打开窗户或者柴门
Svaki put kad otvorim prozor ili vrata
我都像一位死者
Činim se poput mrtvaca
把棺材盖，缓缓推开
Koji polako otvara poklopac lijesa.
(2.12.2013)
《我咽下一枚铁做的月亮》
Progutao sam željezni mjesec
我咽下一枚铁做的月亮
Progutao sam željezni mjesec
他们把它叫做螺丝
Ponekad ga zovu čavao ili ekser
我咽下这工业的废水，失业的订单
Progutao sam ovaj industrijski otpad, potvrde o nezaposlenosti
那些低于机台的青春早早夭亡
Mladost nagnuta nad mašinama umire prije vremena
我咽下奔波，咽下流离失所
Progutao sam pregalaštvo i siromaštvo
咽下人行天桥，咽下长满水锈的生活
Pješačke mostove, život pokriven hrđom
我再咽不下了
Ne mogu više gutati
所有我曾经咽下的现在都从喉咙汹涌而出
Sve što sam progutao sada šiklja iz mog ždrijela
在祖国的领土上铺成一首
Šireći se zemljom mojih predaka
耻辱的诗
U sramotan pjesmuljak.
(19.12.2013)
The Haves – Iron Moon https://www.youtube.com/watch?v=CUdwP0py130
《谶言一种》
Nešto kao proročanstvo
村里的老人都说
Seoske starješine vele
我跟我爷爷年轻时很像
kako nalikujem svom djedu kad je bio mlad
刚开始我不以为然
Ja to ne vidim
后来经他们一再提起
Ali slušao sam stalno o tome
我就深信不疑了
I konačno me ubijediše
我跟我爷爷
Moj djed i ja dijelimo
不仅外貌越看越像
Izraze lica
就连脾性和爱好
temperamente, hobije
也像同一个娘胎里出来的
Gotovo kao da nas je rodila jedna majka
比如我爷爷外号竹竿
Zvali su ga “Bambusova pritka”
我外号衣架
A mene, “Ofinger”
我爷爷经常忍气吞声
On je često gutao vlastita osjećanja
我经常唯唯诺诺
Ja sam često poslušan
我爷爷喜欢猜谜
On je volio zagonetke
我喜欢预言
Ja volim predosjećaje
1943年秋，鬼子进
U jesen 1943, japanski vragovi tokom invazije
我爷爷被活活烧死
Živog su spalili moga djeda
享年23岁
Bilo mu je 23.
我今年23岁
Ove godine i ja punim 23.
(18.6.2013)
《最后的墓地》
Posljednje groblje
机台的鸣叫也打着瞌睡
Čak i mašina drijema
密封的车间贮藏疾病的铁
Zapečaćene radionice kriju staro željezo
薪资隐藏在窗帘后面
Plaće skrivene iza zavjesa
仿似年轻打工者深埋于心底的爱情
Poput ljubavi koju mladi radnici ukopaju na dna svojih srca
没有时间开口，情感徒留灰尘
Neizražene, emocije se mrve u prašinu
他们有着铁打的胃
Oni imaju stomake skovane od željeza
盛满浓稠的硫酸，硝酸
Pune guste kiseline, sumporne i nitritne
工业向他们收缴来不及流出的泪
Industrija hvata njihove suze prije i nego mogu pasti
时辰走过，他们清醒全无
Vrijeme teče, njihove glave gube se u magli
产量压低了年龄，疼痛在日夜加班
Učinak im preteže dob, bol radi prekovremeno, dan i noć
还未老去的头晕潜伏生命
U njihovim životima, nesvjestica je skrivena ali uvijek prisutna
皮肤被治具强迫褪去
Bušilica guli kožu
顺手镀上一层铝合金
A usput i ploče od aluminijske legure
有人还在坚持着，有人含病离去
Neki još podnose, dok druge odnosi bolest
我在他们中间打盹，留守青春的
Ja drijemam među njima, poput čuvara
最后一块墓地
Posljednjeg groblja naše mladosti.
(21.12.2011)
《我一生中的路还远远没有走完》
Moj životni put još nije završen
这是谁都没有料到的
Ovo je nešto što niko ne očekuje
我一生中的路
Moj životni put
还远远没有走完
Još nije završen
就要倒在半路上了
Ali je zapeo negdje na pola
类似的困境
Nije da slične teškoće
以前也不是没有
Nisu postojale i prije
只是都不像这次
Ali one nisu dolazile
来得这么突然
Tako iznenada
这么凶猛
I tako svirepo
一再地挣扎
Možeš se iznova otimati
竟全是徒劳
Ali sve je uzaludno
我比谁都渴望站起来
Želim ustati više nego iko drugi
可是我的腿不答应
Ali moje noge odbijaju suradnju
我的胃不答应
Kao i moj stomak
我全身的骨头都不答应
Kao i svaka kost u mom tijelu
我只能这样平躺着
Mogu samo leći
在黑暗里一次次地发出
U ovoj tami, šaljući
无声的求救信号
Tihi poziv u pomoć, iznova i iznova
再一次次地听到
Samo da bih čuo, iznova i iznova
绝望的回响
Odjek očajanja.
(13.6.2014)
[1] Radnik-migrant, pečalbar obično iz ruralnih područja centralne Kine. Sama riječ potječe iz Hong Konga, i nosi konotaciju discipline i potčinjavanja teškom režimu rada. Sastoji se od riječi “tući” (打 da) i “raditi” (工 gong), i uključuje mnoštvo značenja koje nisu iscrpljena samin činom, “rada” (工作 gongzuo). Teoretičari naglašavaju kako njeno značenje varira od žestoke eksploatacije, preko gubitka kontrole nad vlastitim prostorom i vremenom do prosperiteta i modernosti. U Shenzhenu postoji demarkacija onih koje nazivaju “radnici-migranti” (打工者 dagongzhe), “sestre-radnice”, (打工妹 dagongmei) i “momci-radnici” (打工仔 dagongzai) i onih koje nazivaju “sanwu ljudi” (“treći-bez”) beskućnici, prosjaci i generalno nezaposleni i bez boravišta. Prvi se smatraju u pozitivnom svjetlu kao “graditelji posebne ekonomske zone” (特区的建设者 tequ de jianshezhe), dok su drugi smatrani smetnjom prosperitetu grada i njegovom imidžu i kao takvi bili izloženi brojnim kampanjama “čišćenja”.
[2] Tajvanski Foxconn jedan je od najvećih proizvođača elektronskih komponenti i elektronike za partnerske kompanije kao što su Apple, Hewlett-Packard (HP), Dell, Motorola, Nintendo, Nokia i Sony. Ovakav vid poslovanja pozvat je pod nazivom Original Design Manufacturing (ODM) i podrazumijeva proizvodnju prema specifikacijama (i/ili dizajnu) druge kompanije.
[3] Zhu Jiang, treća najveća rijeka u Kini.
[4] Zvanične brojke govore o stopi BDP-a od 10.636% u 2010, no ona se još od ranije nalazi u padu i u 2015 je iznosila 6.914 % (data.worldbank.org).
[5] Nào (闹) označava nemir, buku, krik. Simbolizira ustanak proletarijata, radnika, seljaštva i nezaposlenih protiv eksproprijacije, eksploatacije i socijalnog isključenja. Profil https://libcom.org/blog/nao iz nepoznatih razloga suspendiran od je maja prošle godine.
[7] https://banianerguotoukeyihe.com/2014/11/10/5-poems-by-xu-lizhi-许立志诗五首/
