Prof. dr. Dževad Karahasan, vodeći bh. pisac i predsjednik Društva pisaca, nagrađivan po cijeloj Evropi, često se izražava u formi intervjua koje daje brojnim regionalnim medijima (Klix, Dnevni avaz, Novi list, 24 sata, Faktor, Deutsche Welle, Vreme, Stav). Kako bismo ga što bolje približili našem publikumu, jednom montažom citata izdvojili smo neka od najsnažnijih mjesta, s najdalekosežnijim porukama, plasirajući ih u formi vrlo popularne žurnalističke forme
Koji je vaš najveći porok: Ja pišem u potrazi za sugovornikom, u nadi da ću se s nekim čovjekom, u trenucima njegove otmjene osame, istinski razumjeti. Prvo i najvažnije – nagrada mi kaže da sam našao bar jednog ili dva sugovornika.
Biste li donirali organe: Proces samosaznanja među ljudima odvija se uvek u aktivnom odnosu prema drugome. Ja sam ja, jer si ti ti, i ti si ti, jer sam ja ja.
Šta pomislite kad vam crna mačka pređe preko puta: Nemam mobilni telefon, nemam Facebook, Twitter, ne znam šta je Linkedin… Ovo što se događa danas je pornografija javnosti.
Šta svaka dama mora imati u tašni, a muškarac u novčaniku: Kad izgubimo sposobnost da se čudimo, prestali smo saznavati. Kad izgubimo sposobnost da budemo naivni, prestali smo se radovati. Kad izgubimo pitanja, mi smo mrtvi samo što to još nismo otkrili.
Je li živite kao podstanar ili u vlastitom domu: Čovjek se ne može radovati sebi, radujemo se uvijek drugome. Čovjek ne može voljeti sebe, volimo drugoga. To koliko nam je drugi važan, to zaboravljamo.
Šta primjećujete kod osoba suprotnog spola: Postoje stvari koje su se prvi put pojavile u svom savršenom, konačnom obliku, stvari koje se više ne mogu usavršavati. Takve su vam stvari recimo makaze, takva je stvar i sa knjigom.
Biste li ikada oprostili nevjeru: Ljudi su u ratu čitali više nego ikad. Uopće nije istina da ljudima umjetnost treba onda kad su zadovoljili sve potrebe.
Ko se brine o vašem imidžu: Ustvari je zaista užasno biti stalno svjestan svog postojanja, jer se ta svijest javlja samo onda kad postojanje postane problematično ili dovedeno u pitanje.
Ima li istine u izreci “Ko peva, zlo ne misli”: Postoje sadržaji koje vam ja mogu saopćiti jedino dodirom. Ja jedino tako što ću vam stegnuti ruku mogu reći ‘Tu sam, nisi sam’. Kako da vam stegnem ruku preko mobitela?
Kako se odmarate: Mislim da ima nade da popravimo stanje u društvu. Katastrofa našeg društva počela je onda kada su prevladale snage logike isključivanja umjesto uključivanja.
Volite li ići u šoping: Umjetnost nije egzistencijalna, ali jeste esencijalna potreba. Mi bez umjetnosti možemo preživjeti, ali ne možemo biti ljudi.
Jeste li sujevjerni: Dobar političar je onaj čovjek koji je u stanju da proširi društvo i inficira ga optimizmom i nadom. Na Zapadu i u Bosni politika već jako dugo služi za proizvodnju strahova.
Imate li kućnog ljubimca: Ako pobijede ovi koji danas prodaju nacionalističke, fašističke, desne parole, pitanje je hoće li Evropske unije za pet godina uopće biti, i ako je bude hoće li se u nju isplatiti ući, jer to će biti unija banaka, vlasništvo desetak firmi.
Otkrijte nam jednu tajnu: Voda će teći, slavuj će pjevati, mjesec će izlaziti, djevojke će željeti da se ljube, momci čeznuti za njima, breskve će cvjetati i kad mene ne bude.
Vaš hobi: Ja vas slušam i slušajući vas kažem vam tu ste, znam za vas, prihvaćem vas. Vi mene slušate i svojom šutnjom kažete mi to isto. Raziđemo se, i šta smo jedno drugom rekli – potvrdili smo jedno drugom da nas ima, potvrdili smo: ima nas.
Sjećate li se prvog poljupca: Kad bismo uspjeli kao društvo prevladati svoju potrebu da sudimo i kada bi se počeli truditi oko toga da razumijemo, kad bismo shvatili da je u našem interesu onaj koji misli drugačije od nas, da radi sebe trebamo čuvati onoga ko se od nas razlikuje, ko se s nama ne slaže, siguran sam da bi nam bilo bolje.
Da je sutra smak svijeta, šta biste uradili: Mi smo goli za druge i u odnosu prema njima; nikom od nas ne smeta da bude gol kad je sam, čovjek saznaje da je gol kad je izložen pogledu drugoga.
Je li danas bolje biti lijep ili pametan: Meni je važno da mi sačuvamo želju za razgovorom i kulturnu razmjenu. Jedino što me stvarno pogađa je što mi već dugo jezik koristimo kako bismo proizvodili nesporazume. Umjesto da se razumijemo.
Osoba koja vas živcira: Ne znam kako stvar stoji s postojanjem kamena, masline, ribe – ako sam nekad postojao na neki od tih načina, to sam temeljito zaboravio.
