Gospodine Hajdareviću,
Vrlo sam iznenađen što ste se – iako to od vas nisam tražio – dosjetili da post festum obrazložite zašto Fondacija za izdavaštvo 2012/2013. nije podržala moj roman. To činite dvije godine nakon što su imena dobitnika potpore obznanjena, cijelu godinu nakon što je moj roman objavljen, poslije više od mjesec dana nakon dodjele Nagrade „Meša Selimović“, dakle onda kad mi to više nije nimalo važno.
Moje iznenađenje je tim veće što ste se javili objašnjavajući mi da je na više portala (prvo na portalu Sic!), objavljeno nešto kao javno zgražanje zbog činjenice da je moj roman bio u užoj konkurenciji za Nagradu „Meša Selimović“, a prethodno ga nije podržala Fondacija. Naime, čim ste upotrijebili poredbeni veznik kao u konstrukciji koju sam podvukao, već ste otkrili svoj stav o onome što je na portalima objavljeno, tj. vi uopšte ne vjerujete da se radi o zgražanju, to kao zgražanje je tobožnje zgražanje, odglumljeno, irelevantno za vas, pogotovo zato što sve to objavljeno prethodno imenujete neodređenom zamjenicom nešto oduzimajući mu na taj način svaki značaj. Ako sam ipak sve pogrešno shvatio, onda je trebalo da vi napišete nešto kao javno reagovanje, nešto kao javni odgovor na te blasfemične napade na vas i vaše laureate, nešto kao odbranu vaše savjesti od grižnje, a ne da me uvjeravate dvije godine nakon odluke žirija u banalne razloge zbog kojih niste pročitali moj roman. Mogli ste ih, kao predsjedavajući žirija, navesti mnogo ranije ako vam je već bilo toliko stalo da ih primim k znanju.
Osim toga, vrlo dobro sam upoznat s propozicijama konkursa pa sam Fondaciji rukopis romana poslao onako kako je procedura zahtijevala, dakle pod šifrom i s kovertom u kojoj je bilo njeno rješenje. Nije mi to bio prvi put da šaljem rukopise na neki konkurs i nezamislivo je da bih učinio nešto tako glupo kako vi to predstavljate – da šifra bude moje vlastito ime i prezime! Uostalom, ako članovi žirija tako silno vode računa o svim potankostima vezanim za konkurs, kako objašnjavate da je podržan rukopis Bajina Bašta, pepeo M. Bazdulja ako je jedan od uslova bio da nijedan dio rukopisa ne smije biti objavljivan ranije? Naime, mnogi tekstovi koji su se našli u toj knjizi objavljeni su godinama prije konkursa u različitim časopisima i na različitim portalima. Radi li se i tu o banalnim razlozima koje ćete, kao predsjedavajući žirija, objasniti dvije godine kasnije?
No sve je to sada nebitno. Ono što je doista zanimljivo u vašem mailu je zahtjev da onima koji me brane (a ne znam da me iko napadao) naredim da povuku ono što su pisali i da se potrudim da ta besmislena olajavanja, kako ih nazivate, budu skinuta s mjesta gdje su objavljena. To već ne liči na lijepo ponašanje, jer me smatrate nekom vrstom literarnog Don Corleonea koji može da naredi ili da opozove nečiju literarnu likvidaciju, napad ili upozorenje. Očekujete valjda da tim autorima dam ponudu koju neće moći da odbiju ili da im pošaljem konjsku glavu, što više priliči metodama djelovanja vašeg ogranka književne cosa nostre. Čak i da imam tu moć, ne bi mi palo na pamet da je upotrijebim zbog tako banalnih razloga. Capisci!
P.S.
Naravno, ovo pismo sam poslao na sve adrese koje ste mi ljubazno proslijedili.
Damir Šabotić
