Dobro jutro, kompanijo! Čujte i počujte!
Opet se desila nekakva svinjarija s mojom poštom. Kojekakav mamlaz je u mojimnovinama crvenim precrtao ovaj dio gdje se govori o poljskim snajperistima. Ti banditi, i to hiljade njih, uspijevaju umaći njemačkim radničkim logorima lutajući po šumama i napadajući naše divne njemačke kasarne u drugim dijelovima države.
O tome piše i u ovim mojim novinama, evo, ovdje stoji sve crno na bijelo: „Poljaci od nedavno u pokretu!“ I baš taj dio je neka naša domopaćenička bitanga prekrižila.
Eh, ovo možete čak i vi idioti da shvatite: Te poljske pičkice nisu nas nikad voljele, a sad tek pogotovo; i njih sada tamo živi oko trideset-četrdeset miliona i to još uvijek na našoj grbači. Jednako kao i oni Francuzi, koji nas preziru kao i kugu, uprkos onim silnim strijeljanjima talaca, u Francuskoj se sve više napadaju njemački oficiri i vojnici; i to je ponovo četrdeset miliona na našoj grbači. Zatim, oni izopačeni i tvrdoglavi Norvežani, ama na tom sjeveru bukvalno vlada đavo. Podivljali su i ovi Holanđani i Belgijaneri. Čekaju samo da im odnekud s neba slete Ameri i Englezi. A tek ovi seljaci iz Srbije, koji su nešto slično poput Rusa, polovnjaci, pola Rus i čitav Slaven. I Grci, što proslaviše ove naše budale od profesora . I to je, opet, još jedno šezdeset do osamdeset miliona njih, razbacanih preko čitave Evrope, koji samo vrebaju da nas Njemce, nas koji u Evropu unosimo kulturu i mir, jednom za svagda izbrišu. Ali, nezahvalnost je svjetski profit. Doista smo trebali ostati kod kuće i ovu bagru prepustiti zasluženoj sudbini.
Šta ti tamo slažeš kojekakve grimase? Da, na tebe sam mislio Spießbacher, šta buljiš, misliš da si Wodan pa već nam prorekao propast. Tele jedno!
Pa samo nas ovdje (u SSSR-u) je oko pola miliona vojnika. Borimo se, i to u nekom dogovoru sa lopovima kojima vjerujemo da su nam saveznici. Sve je jasno kao dan, vrlo jednostavan egzemplar osvete, vi budale! Je li vam sada jasno, analfabetičari jedni, zašto naš Vermaht mora baš i posljednjeg njemačkog radnika koji još ima dvije noge maknuti s tezge i prebaciti ga na istočni front, i onog posljednjeg seljaka odvojiti od zemlje i … ma do vraga više, i sedamnaestogodišnje gimnazijalke od školske klupe?
I onda nastupa naša ofanziva. I opet ostaje jedna trećina/polovina nas ovdje u svetoj dalekoj Rusiji koji evo ležimo na svojim stražnjicama; i sada, tokom druge ruske zime, druga polovina naših ide, lagano, dolje, hopa! I da ja vas sad pitam nešto, vas domopaćenike, hoćemo li na kraju firer i ja sami vodit’ ovaj rat, pa ovu zemlju poslije kolonizirat’? Kako vi to uopće zamišljate? Aha, imam vas bando jedna! Vi uopće ne želite ni ostati ovdje niti kasnije nekad raditi, znači, biti dvije hiljade kilometara udaljen od voljene vam vaše zavičajne doline i kafane, i zabacane radionice? No, da vas pitam onda, bando jedna, što ste uopće i dolazili ovamo? Za koga se vi uopće borite, ako vam je parola: Nigdje kao kod kuće? To je logično, ili pak ne? To bi ‘skontali’ čak i Hotentoti! Na eto!
Naravno, malo logike nije na odmet i jednom vojniku na frontu. Inače bi poludio više nego što jest! I ako vi idioti ne znate bar zašto ste došli ovdje u ovu stranu stepsku državu, ako samo razmišljate o svojoj Njemačkoj želeći pod svaku cijenu nekad kasnije ostati u njoj, onda je ovo što vi ovdje radite sprdnja! Ovce jedne! I sada bi vaš poručnik Krezubi poput nekog nadovana na vrhu trebao predvoditi svoje krdo u smrt sa jednim hura? S poštovanjem, hvala! Totalno nelogično! Idotski čak! Zapaljenje mozga!
Općenito, malo više logike želio bih sebi ubuduće i priuštiti! Bez logike čovjek je samo komad životinje, koja samo misli na hranu i na ono što je pojelo i što će pojesti! Jesam li upravu, hijene jedne? Odstupite!
Prevela: Selma Mujanović
