Razgovor koji je za EL PAÍS sa Michelom Houellebecqom vodio Borja Hermoso, u Bilbau, povodom Međunarodnog festivala književnosti i humora Ja!.
El Pais: Budući da smo na „festivalu književnosti i humora“, želio bih vas pitati upravo o tome – o humoru. U kojoj mjeri ga smatrate korisnim književnim sredstvom? Prisutan je u vašim knjigama, iako je često okrutan.
Houellebecq: Da, humor može biti okrutan. Može biti veoma okrutan. Ali istina je da se još uvijek pitam šta je zapravo humor. Nisam sasvim siguran. Također nisam uvjeren da ga u mojim knjigama ima mnogo.
El Pais: Ima njegovih izljeva, čak i ako je riječ o čistom sarkazmu…
Houellebecq: Ima ironije. A ne mislim da je to isto. Mislim da je humor ironija usmjerena protiv samog sebe: samokritika, samoparodija, ismijavanje samoga sebe… Ono što ja radim na književnom planu nešto je drugo, nešto agresivnije. Uvijek je usmjereno protiv nečega, protiv nekoga. Ne nužno protiv konkretnih ljudi, nego protiv načina djelovanja, govora, postojanja, protiv blesavih stvari. I ne znam je li to baš humor.
El Pais: Jeste li prisutni u svojim knjigama? Ili, naprotiv, koristite likove kao štit iza kojeg se možete sakriti?
Houellebecq: U književnosti treba težiti tome da budete prisutni u vlastitom djelu… ali to ne polazi za rukom svim piscima. Biti prisutan znači izražavati sebe bez filtera, bez igranja uloge, bez pretvaranja.
El Pais: Kako uspijevate i dalje pričati nove priče? Zar već sve nije ispričano, napisano, naslikano, komponovano?
Houellebecq: Nije. Postoje nove pojave koje opravdavaju nastavak pisanja, nastavak pripovijedanja. Postoje stvari koje ranije nisu postojale, a danas postoje.
El Pais: Koje su to nove stvari koje vas zanimaju kao književna građa?
Houellebecq: Nije riječ o tome da li me nešto zanima ili ne zanima: te stvari jednostavno postoje. Same vam dolaze. Ne znam, računari ranije nisu postojali, a već dugo predstavljaju novu stvarnost. U Balzacovo vrijeme nije bilo telefona.
El Pais: U svojim knjigama često ste se osvrtali na frenetičan – a ponekad i uznemirujući – tempo tehnološke evolucije. Danas se gotovo ni o čemu drugom ne govori osim o vještačkoj inteligenciji. Zanima li vas ona kao književna tema?
Houellebecq: Moj problem s vještačkom inteligencijom jeste to što je ne razumijem. Ne znam ništa o njoj, o tome kako funkcioniše ili kako se stvara, pa mi je teško govoriti o svom odnosu prema njoj. Čak ni ne znam šta je ona. A to me nervira.
El Pais: Je li moguće da se iza vaše naizgled mračne, haotične i neuređene književnosti krije uređen, metodičan i precizan način razmišljanja i pisanja?
Houellebecq: Iznenađujete me ovim komentarom o „haotičnosti“.
El Pais: Zašto?
Houellebecq: Ne znam tačno šta u mojim pričama smatrate haotičnim.
El Pais: Tjeskoba, nestabilnost i usamljenost pojedinih likova, ludilo određenih situacija…
Houellebecq: Hm…
El Pais: Oprostite što ću reći ovo, ali čitalac ponekad – čak i kada je opčinjen pričom – osjeća potrebu da se ona završi. I to kažem kao kompliment…
Houellebecq: Hm… zanimljivo, nikada nisam razmišljao o tome na taj način. Hm…
El Pais: Mislite li da je najbolji književni stil onaj koji još ne postoji? Ili, barem, onaj koji nije očigledan?
Houellebecq: Naravno, to možete postaviti kao cilj: pisati tako da stil ne bude primjetan. Da, to je nešto čemu sam kao pisac težio; gotovo uvijek sam sebi postavljao taj cilj. Ali to nije sistematski niti je, svakako, opsesivno. Naprimjer, ponekad, dok korigujem neku knjigu, primijetim ponavljanje i odlučim da ga ostavim umjesto da ga uklonim. Ponavljanje je nešto što se primjećuje. Ako vam je cilj da budete proziran pisac, onda je bolje ukloniti ponavljanje. Ja ih obično namjerno ostavljam. To je stilski izbor.
El Pais: Promijenimo temu. Prije dvije godine, jedan tekst u ovom listu uvrstio vas je na spisak „francuskih pisaca krajnje desnice“. Je li vam dosadilo da vas nazivaju fašistom? Ili ste zaista fašista?
Houellebecq: Prilično je iscrpljujuće kada vas nazivaju fašističkim piscem, ali čovjek se na kraju pomiri s tim (smijeh).
El Pais: Pisali ste i govorili o gubitku određenih vrijednosti koje povezujete sa zapadnom kulturom. Sistematski ste napadali političku korektnost. Kritizirali ste i ekstremne feminističke stavove te se izjašnjavali protiv radikalnog islama. Čini li to nekoga fašistom? Jeste li Vi fašista?
Houellebecq: Pa, ne mislim da jesam. Ali kada sam bio mlad, svakoga su nazivali fašistom. Pogledajte, fašizam postoji već dugo. Imao je vrlo specifične i prepoznatljive sastavnice i obilježja: kult ličnosti, sklonost ratu, netoleranciju prema političkom neprijatelju… A danas se taj pojam koristi za gotovo sve, kao uvreda za svakoga. Isto se dogodilo i s pojmom „krajnje desnice“. To je neizbježno.
Mislim da je to u Francuskoj duboko povezano s usponom Nacionalnog okupljanja (Rassemblement National). Ali ne mislim da je Marine Le Pen naslijedila opsesije svog oca.
El Pais: Ne biste Marine Le Pen opisali kao predstavnicu krajnje desnice?
Houellebecq: Mislim da su oni nacionalisti, konzervativci, možda veoma konzervativni. Ali nisu fašisti niti pripadaju krajnjoj desnici.
El Pais: Kako zamišljate Francusku Republiku na čijem bi čelu bila Marine Le Pen, ako pobijedi na izborima sljedeće godine?
Houellebecq: Mislim da se ne bi mnogo razlikovala od onoga što Giorgia Meloni radi u Italiji. Ali na evropskom nivou suočavamo se s prilično raširenim pokretom: pokretom ultrakonzervativnih nacionalista. Kao posljedica toga, ljevica postaje iz dana u dan agresivnija i, iz straha, na kraju gotovo svakoga proglašava pripadnikom „krajnje desnice“.
El Pais: Pa, govorili ste i o „ljevičarskom ološu“. Ne čini mi se da je to baš pravedna oznaka, a svakako nije ni umjerena.
Houellebecq: Čini mi se da je nivo ljevičarstva znatno opao u odnosu na prošlost. Kada sam bio mlad, svi na ljevici pročitali su ili su čitali Marxa. Mislim da danas to više ne rade. A nisam siguran ni da bi bili sposobni za to. Marx je složen.
El Pais: Ulični neredi koji su tradicionalno obilježavali Francusku – protesti Žutih prsluka, studentski pokret i tako dalje – sada su stigli i do španskih gradova poput Bilbaa i Barcelone, gdje stotine maloljetnika s kapuljačama pljačkaju prodavnice i napadaju ljude. Šta mislite da se događa?
Houellebecq: Istina je da o Španiji ne znam ništa. Nemam nikakvih informacija… Ali pročitao sam intervju s Elonom Muskom u kojem je rekao da postoji opasnost od građanskog rata… u Engleskoj! Ko zna zašto baš u Engleskoj! A pretpostavljam da je taj čovjek dobro informisan…
