Sjećate li se bradatih mladića?
Sigurno ne.
Pričaću vam o njima.
Quando, quando.
Postoje djevojke kojima se obraća sa
”ks, ks”.
Ljepotice iz Pitjerburških salona
nudile su se
mandžurijskim rudarima.
Nikome se ne ide praznih ruku.
Posmatram gosta koji ulazi u kuću
sa kesom paprika.
Je li vam neko nekad došao
sa kesom paprika u goste?
Sve je bolje od praznih ruku.
Helikopter na navijanje se popeo na parfem
koji je krisnuo i poprskao mog
Hajnriha fon Klajsta.
Mihail Kolhas je skočio na Samuela Becketa i
počeo mu trgati korice.
Jedan bestseler je legao na Hipolit Tena
i počeo ga mučki daviti.
Rabindranat Tagore je skakao po stolu i
čupao svoju sijedu kosu.
Zelena svjetla su treptala
dok se igraš s mojim srcem.
Milan Rakić je tamo vukao Crnjanskog za kaput
dok je on nešto ćaskao s Krležom.
S desne strane je Sizif gurao kamen.
Ne valja ti to tako, zadera se neko iz Homerovih spisa.
Puding treba dati Crnjanskom!
Nikada, nikada, zadera se neko iz mase.
Ne seri, Krleža, jebo te svak,
Tagore je prvi zapiko puding.
Nije, ja sam-dreknu se Crnjanski.
Ne, ne, gospodine, bit će da sam to ja.
Ja sam Alahami, reče Crnjanski again.
Iz mase se začu:
Uuuuu, alahom se zakleo, nema šta
puding ide Crnjanskom.
Odista je tako, i ja se slažem, dodade Krleža.
Nema šta Crnjanski, zakleo si se Alahom, nemam ja tu
šta više tražit. Svaka čast – završi Rabindranat.
Alina. Metalnom kašikom lupam po šoljici
na kojoj je naslikan Hugo.
Zar ti misliš da je ovo Ne zauvijek?
Pamučne gaće koje nosiš ti
od pamuka su kojeg sam brao ja.
Muka mi je.
Ovo nisam ja.
Oni će te vodati.
Ugađati ti.
Plaćati.
Oni su te kupili.
Posjeduju te.
Redaju se na tebi.
Jedan ode, drugi dođe.
Kad se svi izredaju na tebi,
hoću li te primiti nazad takvu?
Kakvu.
Muka mi je i kad mislim na tebe.
Toplo-hladno.
Imam sikiricu na stolu.
Ja moram poć.
Ljudi su se usitnili do te mjere
da su počeli pjevati u zvučnicima.
Pušim izmišljene cigare i meditiram.
Nisi ti za mene. Ja to znam.
Znaš i ti.
I ne znam što te hoću.
Ja sam berač pamuka na plantaži.
Ti si kontradiktorna samoj sebi.
Znaš šta nećeš. U svakom trenutku.
Ali ne znaš kad je taj trenutak.
Ne živi takve snove.
Moje kuće su od šibica,
pokrivene celofanom.
Avlija mi je potpođena promašenim listićima
iz Mileniuma.
Ju dont nou mi.
Sjebala si me.
Zbog tebe sam bio u stanju omrsiti se pred iftar.
A tebe vodaju po iftarima odže i adžije.
Privodiš te ine lajkače ko serijske brojeve.
Samo šabane, samo šabane!
Dabogda se ti meni kupala u pivi.
Glupa si. Gledam te u oči i kažem ti
da si glupa, jer mogu
i jer mi su mi poderane čarape.
Najlakše je s njima. Ne pregrije ti se glava.
Želim imati kravu kojoj samo ja smijem polagati.
Mogli smo zajedno krast janjad.
A tebe vodaju na janjetinu.
Sve od stranke.
Ti ćeš biti klasična žena jednog snoba
koji ima sve.
Na kapiji će ti pisati
Ovdje čuvam ja – PAS.
Sa ostalim se osjećam pretovaren
ko konj.
Ti si zgodna i lijepa.
Imaš kriv nos.
Čak mi se gadi koliko te hoću takvu.
Neke su se ljutile na mene što ne mogu
popit gajbu za dva sata.
Ovdje pjesma uzima zasluženu pauzu.
Kristijan Amanpor uživo sa Šaša, Robert Desnos
usnio ubijenog košarkaša.
Imat ćeš sve, ali nećeš mene.
To ti je dovoljan razlog da se uvjeriš
koliko sam ozbiljan.
Taj kučka stajl bosih nogu sa štiklama
u rukama
i fatanja za mušku bradu stisnute vilice
je isfurao kao i brkovi Merkuri Fredi.
Ne možeš meni prosipati silu.
Nećeš ti mene, ja hoću tebe.
Sama si. Nećeš živjeti dovijeka.
Dozovi se glupačo.
Jer
u protivnom,
doći će dan,
kad će me bolit kurac.
Ohladit ćeš ko kad mati
iznese pitu u hodnik da se ohladi.
Polahko ali sigurno.
Ju dont nou mi.
Ko malog su me tjerali da stojim u avliji ispred tevsije
ako bi mačka naišla.
Tako, kao uplašeni i oprezni dječak nad pitom
sam te mogao gledati.
Ali jebajiga.
Some of these days,
you're gonna miss me honey.
Idem pišati, reko sam i otišo se puhnut.
Jednom sam se frapirao tvojim pogledom.
Gledala si ga zavodljivijim očima nego mene.
Taj izraz kučke koja krvava
i lažno nasmijana
mami vučjaka
samo da ga nagomila.
Jer ti trebaju.
Ja nemam s tobom šta pričati.
Ali doći će opet neko s kim ćemo voljeti
one besmislene kafe.
Tako sam ih zvao.
Kašikom stružem po šoljici od keramike.
Kičmu osjetim.
Jedem puding od gospodina Crnjanskog.
Vidio sam ti kuću.
Kakva ti je ono hajr česma ispred kapije?
Pogađao sam koja je tvoja soba,
i na kojem spratu.
Baš je zanimljivo bilo zaspati tri kuće od tvoje.
Realnija si.
Viva Espanja.
Španska revolucija je uvijek
pred našim očima u žutoj prašini.
Iza zavjese od žute prašine,
u uniformama, i sa kapama poput fesova na glavama se
prsa u prsa,
bodu bajonetima oznojeni vojnici.
Ličiš na Penelope Kruz.
Kaže moj jaran:
Al u kurcu.
Ima djevojaka koje popiješ.
Nisi lahka za probavit.
Al nisam ni ja.
Nemoj se meni kurčit.
Bez mene, nebitna si ko
semafor u San Andreasu.
Sarajevu su usred augustovske noći
ulice pokisle.
Doći će septembar.
Jedem šine s pruge.
Kupit ću bijelog stojadina.
U pičku maternu,
kakvog ću kupit
stojadina.
Uvijek me potrefe djevojke
koje su ko menađer, pa se moram
boriti sa stotinama menađera.
A meni se ne bori.
Ja radim na plantaži pamuka.
Na tebe se lahko navući.
Prosta si i jednostavna.
Kao reklama si.
Na njoj tri predsjednika i pitanje
Hu iz d JuEs prezident?
To svi znaju, svi će kliknuti na Obamu
i ući u izbor.
Ali sa mnom si imala sreće.
Ja sam gledao i anderver,
ju dont nou mi.
Ti smo.
Jel se sjećaš bradatih mladića?
Sigurno ne.
Vi?
Ne.
Vidite, nismo na istim frekvencijama.
Nije ti ovo hepi ending,
nabijem na kurac i Sex i Grad i lakirana ženska kopita.
Kad su me odveli u bolnicu, bilo je ljeto.
Kroz borove mi je sunce obasjavalo lice,
a oko mene su retardirana dječica brala cvijeće.
Sobe su bile hladne.
Mem se pofatao u ćoškovima.
Željezni kreveti ofarbani u bijelo,
podobro zahvaćeni hrđom.
Nije li to svaka bolnica ex-jugoslavenske kinematografije.
Tvoji barići su kao Hitlerovi vojnici.
Monotoni, isti, serijski brojevi.
Uniformisani,
najbolje opremljeni.
I svi oni umiru, kao na filmu,
na isti način.
Uhvate se za srce, izbeče oči,
poluotvorenih usta,
naprave jednu piruetu,
i padnu.
Mrtvi.
A meni,
meni se jebe ba za Hitlerove vojnike.
Djevojko,
sve ovo,
meni liči na jednu provokaciju.
Jel se sjećaš bradatih mladića?
Ja kod njih imam čitav plus.
Ti ćeš izgleda kod mene
samo ući na listu s rednim brojem.
Kroz pjesmu sam izdefinisao
jedan tužni rastanak.
Zamisli da je to rastanak kod Kalemegdana.
Gdje evo, kao kod Crnjanskog,
silazimo iz grada kao dve suze,
kad naporedo kanu,
s naboranog lica.
Sretan put i mirno more.
Gledaj ispred sebe da
ne povraćaš.