nulla rosa est
Zavještam nam mirise krletku crvenu sobu
kišu u mansardi muziku i kap bistrog noćnog muka
Snove pred osvite što tište dane prebjegle ptice
dok ruka nestvarna i topla kao slutnja o nebu
miluje lice Gospodina bez doma
Ti više nisi utočište živi kalem krivice
Sidrište u moru pješčanom Jesrib Grad za vjerne i prognane
i više te ne plaše krici i polasci nerođenih
na platnu od utrobe usirena krv za sve plodove rane
a obalom
obalom utopljenici i humka plača pod prstima
iz neugasle sumnje crv
Čakala.