Dobri Hitlerov vojnik Švejk maršira neumorno ka, uvijek jednako udaljenom, Staljingradu; u tom trenutku se kroz mećavu začu muzika i pojavi jedan upečatljiv lik: Adolf Hitler. Desio se historijski susret između Švejka i Hitlera.

HITLER: Stoj! Prijatelj ili neprijatelj?

ŠVEJK (salutira na uobičajen način): Haj'itler!

HITLER (kroz oluju): Šta? Ne razumijem ni riječi.
ŠVEJK (glasnije): Rekao sam haj'itler. Razumijete li me sada?
HITLER: Da.

ŠVEJK: Huji s vjetrom.
HITLER: Tačno. Čini se da je snježna oluja. Možete li me prepoznati?
ŠVEJK: Oprostite, to ne.
HITLER: Ja sam Firer.
Švejk, koji je stajao podignute ruke, uplašeno podiže i ispruži i drugu, puštajući da mu puška ispadne, kao da se predaje.

ŠVEJK: Slavni Sveti Josipe!
HITLER: Mirno! Ko ste Vi?
ŠVEJK: Ja sam Švejk iz Budjejovica, gdje Vltava mijenja tok. I požurio sam ovamo kako bih Vam pomogao doći do Staljingrada. Samo, molim Vas, recite mi jedno: gdje se on nalazi?
HITLER: Kako da ja to, dovraga, znam?! Po ovim trulim boljševističkim saobraćajnim vezama! Ruta Rostov-Staljingrad na karti, pravo, nije duža od mog malog prsta. Sada se ispostavlja da je ipak duža. Osim toga, i ove godine je zima nastupila prerano. Umjesto petog novembra, čak trećeg, evo već drugu godinu. Ova zima je prava boljševička ratna varka. Trenutno, npr., više uopšte ne znam ni šta je naprijed, a šta nazad. Pošao sam od toga da jači pobjeđuje.

ŠVEJK: I tako je i bilo.
Počeo je da cupka i da se udara rukama po tijelu, jer mu je strahovito hladno.
HITLER: Gospodine Švejk, ako Treći Rajh padne… Samo će prirodne nepogode biti krive za tu nesreću.
ŠVEJK: Da, čujem, zima i boljševici.
HITLER (sprema se da počne nadugo i naširoko): Povijest nas uči da je uvijek bilo: ili istok ili zapad. Još za vrijeme Arminija, heruskog kneza…
ŠVEJK: Objasnite mi to radije usput, inače ćemo se ovdje zalediti.
HITLER: Dobro. Onda naprijed.
ŠVEJK: Ali, kamo ću s Vama?
HITLER: Pokušajmo sa sjeverom.
Probijaju se nekoliko koraka prema sjeveru.
ŠVEJK: Snijeg je do preko vrata.
HITLER: Onda na jug.
Probijaju su nekoliko koraka prema jugu.
ŠVEJK (staje, zviždi): Tamo su brda mrtvih.
HITLER: Onda ću se probiti na istok.
Probili se su nekoliko koraka prema istoku.
ŠVEJK (staje, zviždi): Tamo su Crveni.
HITLER: Tačno.

ŠVEJK: A da idemo kući? To bi i imalo smisla.
HITLER: Tamo je moj njemački narod, tamo ne mogu.
Hitler korača brzo, u svim pravcima zaredom, Švejk ga svaki put vraća zviždukom.
HITLER: Na istok. Na zapad. Na jug. Na sjever.
ŠVEJK: Ne možete ostati ovdje. A ne možete ni otići.
Hitlerove kretnje u svim pravcima postaju brže.
ŠVEJK (počinje da pjeva): Da, ne možeš nazad, a ni naprijed se ne može. Gore te čeka bankrot, a dolje si ogoljen do kože. Hladni istočni vjetar te šiba, a tlo te peče. I priznam: sada me samo jedna briga oblijeće.  Da l’ da te upucam odmah, da kasnije na te serem, il’ nešto treće.
Hitlerovi očajnički ispadi su se pretvorili u nekakav divlji ples.

                                                                                          Prevela: Jasmina Mršo