(crtani film iz književnog života)

Mumijevi su u međuvremenu odlučili postati književnici. Zato su se neke stvari zauvijek promijenile u Dolini Mumijevih.

Tata Mumi je nakon nekoliko stoljeća rada konačno završio svoj roman i dobio najprestižniju nagradu. Tako je iskoristio posljednju priliku prije nego Mumijevi zađu u naredno stoljeće u kojem će možda početi još jedan roman. Mumi je, kao svaki sin, bio ponosan i koliko je tog dana bio radostan, prestao je za trenutak obilaziti Dolinu Mumijevih, i čak dva sata nije uvjeravao sve što sretne da su autori iz jednog časopisa nepismeni i netalentovani. Kad je jednoj brezi opričao koliko su samo harangirali da Tata Mumi ne dobije nagradu, ona je pala u nesvijest od sekiracije.

Čak su i Njuši slagali da je pjesnik i stavili ga u žiri da odlučuje. Morao je otići na Kazane i bekeljiti se pred kamerama, da Mumijevi povjeruju da je pjesnik. On je prvi javio Tati Mumiju sretnu vijest i rekao da sada njegova krv može i zaplakati posljednjim svojim suzama. Mumi se zacehnuo na tom trenutku.

Nakon proglašenja Hemuli je uzalud vikao da su Mumijevi jedan klan i da on prošle godine nije dobio nagradu zato što nije bio blizak sa Mumijevim. Nikako im nije mogao oprostiti što su te godine dali nagradu Sviretu. Hemulija su opet morali poslati u planinu da izučava endemsku vrstu bosanskog ljiljana. Svire se nije ni na što osvrtao, samo je pored Loare razapeo šator, sjedio i satima gledao u rijeku, ne bi li se nadahnuo da napiše još jedan roman o ribama. Na kraju je stigao samo ispjevati jednu zbirku pjesama, ovog puta, o rijekama.

Jedino Smrdo nije imao nikakve šanse za nagradu, iako je nekada bio Mumijev dobar drug. On se jednom narugao Mumiju da ne zna igrati lopte i Tata Mumi ga je zauvijek otjerao iz Doline Mumijevih. Pričali su da je sada u Beogradu postao pisac i najbolji drug kudrave Groke koja je u međuvremenu postala najveći disident. Pored Groke, družio se čak i sa Ketmanom Ketmanovičem i Emirom Nemanjom.

Problemi su nastali kad se Mama Mumi vratila u Dolinu. Sreća samo da nije bila tu kad su Tati Mumiju dali nagradu, inače bi napisala tristo šesnaest brižnih i još petsto dvadeset pet larmoajantnih pjesama. Hvala Bogu da nije bila tu i da je Mumku odvela u London na Penov sajam rodne korektnosti i feminističkog skoka u dalj. Tamo je Mumka svojom novom zbirkom pjesama decentrirala preko dvije trećine patrocentričnih olimpijskih krugova i osvojila sunčanu medalju. Bili su joj čak i štampali tu knjigu, sa njenom slikom na naslovnici. Pjesme su bile zlaćane sve do posljednje, kao njene šiške. Njena drugarica Mala Mu je također bila na takmičenju, ali su je diskvalifikovali jer je bila napisala studiju o drakulama i drugim vampirima, vragolasta kao i uvijek.

Vrativši se s dalekog puta, Mama Mumi je u crnoj tašni donijela kerozin za naliv-pera koje je poslao svjetski Pen centar i tada su nastali problemi. Svi su smatrali da trebaju dobiti što više kerozina. Nezgodna Mala Mu je zaprijetila Njuši da će svima otkriti da on i nije pjesnik. – Ti si i naftu natjerao da proplače posljednjim svojim suzama, alčače, a šta bi tek bilo sa kerozinom – rekla je. Mumiju je spočitala da se priča kako ima etnocentričnih etnonarativa koje nikad nije smio dekonstruirati.

Hemuliju su rekli da će kerozina dobiti samo ako se pretvori u leš i on im je zaprijetio sa jedne čuke. Neki se uopšte nisu brinuli oko kerozina, jer su im kanistere redovno slali drugovi inženjeri iz Kradukija i Instituta za popravljanje ljudskih duša.

Mama Mumi je zbog podjele kerozina pala u moralnu dilemu i umalo nije napisala jednu pjesmu. Tada se na obzoru ukazao Tata Mumi sa velikim crnim šeširom i nastala je tišina. Zavrtio je repom. Bio je to dovoljan razlog da Mumi i Njušo iskoče ispred svih sa gitarama i zapjevaju:

Kad Mumi glasno zove te,
A Mumi Tata čeka te,
Pridruži im se, vidjećeš,
Kroz avanturu brzo ćeš
Stić’ u dolinu…
Stić’ u dolinu…

U Mumi domu naći ćeš,
Sve prijatelje s njima ćeš,
Kroz džunglu proć’, na otok doć’,
Na čarobnom oblaku,
Pa u dolinu… (Pa gdje?)
Pa u dolinu… (Pa gdjeeee?!)
Pa u dolinu… (Pa gdje?)
Pa u dolinu…

Ta-ta-ta-ta-ta-ta-ta-ta-ta-ta
Ma-ma-ma-ma-ma-ma-ma-ma-ma-ma
Ta-ta-ta-ta-ta-ma-ma-ma-ma-ma