Ne mogu da se sjetim naše najskuplje riječi
Intervju sa Mikailom Bahtinom, šefom Odsjeka za bošnjačku književnost, direktorom bošnjačkog društva Preporod i predsjednikom bosnističkih susreta
Koliko treba popiti pilula dnevno za dobro kulturno pamćenje?
Ako se barem pokuša generalizirati pitanje bošnjačke prošlosti i bošnjačkog pamćenja u bošnjačkoj književnosti i kulturi, odnosno kod Bošnjaka uopće, onda bi se s velikom uvjerljivošću (kako to kod Bošnjaka inače biva) moglo tvrditi da su Bošnjaci na neki način bošnjački narod zaborava, dok je njihova bošnjačka književnost, posebno novija bošnjačka književnost, sasvim suprotno – književnost bošnjačkog sjećanja.
Za koliko vremena ćemo biti bliži kući ako stoljećima trčimo od nje?
Doduše, veza Bošnjaka s Bosnom jeste trajna i neupitna, jer većina bošnjačkih književnih i drugih (nešto manje bošnjačkih) autora koji su tokom osmanske uprave u Bosni svoja djela pisali na orijentalno-islamskim jezicima svojim umalo bošnjačkim imenima dodavali su i – ako smijem reći – prave bošnjačke oznake svojeg bošnjačkog porijekla, poput odrednice “Bosnewi” ili drugih odrednica izvedenih iz bošnjačkih imena njihovih svakako vrlo bošnjačkih i bosanskohercegovačkih rodnih gradova.
Koliko se Selimović centimetara otvorio prema Drugom?
Selimovićevo književno djelo, poprilično bošnjačko, kao pojava u cijelosti korespondira upravo s pojavama bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti i njihovim povijesnorazvojnim procesima, karakterističnim za bošnjačku i bosanskohercegovačku književnost, čak i u onom, za Bošnjake sasvim razumljivo mučnom segmentu Selimovićeva abošnjačkog “opredjeljivanja” ili nebošnjačkog “nacionaliziranja” u okvire srpske književnosti koja nije isto što i bošnjačka književnost, jer i ovi procesi antibošnjačkog “nacionaliziranja” bosanskih muslimana, tačnije rečeno Bošnjaka, pa tako i bošnjačkih pisaca integralan su dio povijesti – da ne zaboravim reći – Bošnjaka uopće.
Hoće li noćas miš i mačka zajedno spavati, ako se budu osjećali interliterarno?
Za mene ste kao pisac, a još više po svojem bošnjačkom djelu i njegovoj bosanskohercegovačkoj književnokomunikacijskoj poziciji, najmanje dvopripadan, vidno interliteraran bošnjački pisac. Vaše književno djelo, dakle, pripada najmanje bosanskohercegovačkoj i bošnjačkoj književnosti, i to su ona dva temeljna književna konteksta, bošnjački i bosanskohercegovački obojena, u kojima je Vaš književni rad bošnjačke provenijencije potrebno i moguće posmatrati, i to kako zasebno, unutar svakog od njih, mislim na bošnjaštvo, tako i, čak još više, uzajamno, razumijevajući upravo Vaše istovremeno učešće u dvjema posebnim književnostima, ako smijem reći, i u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj.
Koliko je teško sam probiti po strani i uputiti dobar centaršut?
Štaviše, iako se bošnjačkom književnošću istraživački bavi još jedan, istina manji broj mojih bošnjačkih i nebošnjačkih kolegica i kolega, s različitih univerziteta u Bosni i Hercegovini, koji nisu isključivo bošnjački, i iako se pisci bošnjačke književnosti izučavaju čak i na pojedinim bosanskohercegovačkim studijima književnosti, s ovim u vezi moram istaknuti i to da se bošnjačka književnost kao zaseban nastavni predmet izučava samo na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine. To su tek neke od otežavajućih okolnosti na projektu pisanja Historije novije bošnjačke književnosti, ali i izazov s kojim se, Bogu hvala, kao Bošnjak s radošću i vedrinom nosim.
