Blagonadahnuti Duhom sarajevskim, koji je u januaru dosegao težinu trogodišnjeg nilskog konja, pisci se probudiše iz grobova i počeše po ulicama šehera tražiti sebi kakvog posla.
Tin je odmah krenuo naći Makovu hižu da prenoći, podsjećajući da je rođen u Dizdara kuli u Vrgorcu.
Crnjanski se raspitivao ko drži Ministarstvo vanjskih poslova, a za početak su mu dali da predaje Fizičko i Demokratiju u Trećoj gimnaziji.
Mak je pročitao šta su pisali o njemu mlađi pjesnici i na akademiji i ponovo je umro.
Skender je izrazio želju da upozna mlade pjesnike i pjesnikinje, ali su ga kritičari zatvorili u halvat Filozofskog i nisu mu dali da makne.
Dok su mu govorili o situaciji na ljevici, Krleža je kod Hadžibajrića, umačući, pojeo dva pačeta.
Čuvši da ga sarajevski pjesnici još uvijek smatraju velikim piscem, Dobrica Ćosić je u Holidej Inu okupio intelektualce i održali su kongres o srpsko-bošnjačkom pomirenju.
– Da si sjedio i pisao koliko si čitao djela mladih pjesnikinja – poručili su kritičari Skenderu – mogao si još u prošlom životu biti debeo ko Krleža.
U neko doba je naišao i Osman – Aziz, bauljajući iznebuha.
Kad je stigao u Makovu hižu, Tin je vidio da se tu već smjestio Institut za savremena istraživanja demokratije, koji su vodili Bogdan Popović i Jovan Kršić.
Oduševljen sarajevskim duhom u novim romanima Osman je postao taksista, a Aziz je poručio da nije lijepo ne dati priliku svim pjesnicima da budu članovi Pen Centra i Društvu pisaca.
– Važno je kakav je ko čovjek – dodao je Osman – Aziz.
Skender je na Komparativnoj počeo držati kurseve savremene feminističke poezije.
Kišovoj organizaciji su ove godine prošla dva projekta na konkursu Kreativne Evrope, jedan će raditi u partnerstvu sa Help Bosnia, organizacijom Meše Sokolovića iz Istre.
Crnjanski je napravio skandal u Bajbuku, nezadovoljan što ga nisu pozvali na ovogodišnji Bajbukstan prije nego se digao iz mrtvih.
Uprkos korektnosti kojoj se naučio na fakultetu, Skender je nastavio preferirati one night textove i volio je provoditi svaku noć sa zbirkom druge autorice.
Vinaver je napadao profesore što mu nisu dali Nagradu Meša Selimović za Pantologiju, Meša ga je podržao kad su sreli na Markalama i obećao odgovoriti žiriju u narednom romanu.
Mak se trebao naći u dubrovačkom hotelu Argentina sa Nicole Kidman, da rade na antologiji poslijeratne bh. poezije, no samo dan prije toga je bio umro.
Za to vrijeme su shvatili da je Andrić već neko vrijeme živi na Breci i da je već odradio dva mandata na čelu Fondacije za izdavaštvo.
Meša Selimović je otišao na Faletiće proučiti fatihu na Hadži Dedinom mezaru, konačno otkrivši ko mu je napisao Derviša.
Ujević je nudio feljtone Avazu, smiješila mu se ipak sudbina kulturca na biciklu u Oslobođenju.
Andrić je sredio Pamuku titulu počasnog građanina Sarajeva, a Crnjanski ga je napao poručivši da je mrtviji pisac od njih obojice.
Moni de Buli je htio objaviti tri pjesme u SIC-u, ali je vidio da ih je već objavio prije četiri godine.
Pekić se otišao u Pen centar konsultovati o modelu antropološkog romana, potom je emigrirao u onostranstvo da piše angažovana pisma iz tuđine.
Sidran je odlučio ponovo raščistiti prilike u književnom životu i napisati još jednu moriju, ali je odustao kad su mu rekli da on još nije bio ni umro.
Vidjevši ga onakvog poderanog, Andrić je Busuladžiću posudio tamnoplavi frak, ogrnuo ga pelerinom, stavio mu šešir sa nojevim perjem i eno Busule gdje se šepuri Titovom kao paun.
Jučer kod SCC-a Kiš umalo da nije pretukao samog sebe, koliko su ga iznervirali autoriteti.
Meša Selimović je viđen kako ubacuje kovanice u turbe Meše Sokolovića na Hendeku.
Povela se opet polemika čiji su stećci, ali Mak je, nažalost, već bio umro.
Crnjanski je čuo da ga Meša Sokolović kopira u posljednjem romanu, podigao je pred svima ubodeni mali desni prst, ali nije mogao naći nigdje roman da pročita.
Kad su ga drugovi pisci napali što podilazi režimu, otkrilo se da je Andrić već bio prešao s desnice na ljevicu, a najebaće u Stavu kad počne u oktobru odrađivati treći mandat.
Krleža je doveo Ristića i Koču Popovića da ujedine ljevicu, ali nisu imali pečata i nisu im prošli projekti ni na NED-ovom ni na USAID-ovom konkursu.
Kažu da je Andrić na sve napade kolega samo poručio: – Nije se rodio ko je onom svijetu ugodio.
Kiš je u kolumni napisao da se pisci ne smiju progoniti iz grada, prorekao našem društvu svijetlu perspektivu pored svih teškoća, a Ćopić je smjesta skočio sa Ajfelovog mosta za svaki slučaj.
Oni iz SIC-a su stajali cijeli dan na obali, pjevali Dođi najdraži i ko god naiđe pitali: – Jel ono Jesenjin? Kad će Majakovski? Što to nema Hlebnjikova?
– Sav ovaj haos oko nas može riješiti samo roman – istakao je Andrić. – Moram prvo napisati roman da znam šta ću sada u životu – naglasio je Meša.
– Đavo je noćas opet u gradu – replicirao je Crnjanski. – Doći će bolje proljeće – rekoše ili Ristić ili Dedinac. – Nije svaka majka od konjaka – dodao je Moni.
– Ima da svi najebete kad vam uskoro Džojs siđe u grad – poručili su iz SIC!-a.
