Reagiranje na tekst Mirnesa Sokolovića “Angažman atrakcija”, objavljen u petom broju časopisa (sic!).
(Mirnes Soklović: Angažman atrakcija, (sic!), br. 5)
Mirnes Sokolović u tekstu „Angažman atrakcija“, kopirajući Černiševskog i njegovo onodobno predrevolucionarno pitanje: Šta da se radi?, urnisao je u zadnjem broju časopisa „(sic!)“ ovdašnju književnu i kritičku praksu, falsificirajući njene narative, teze i sudove. Trgajući iz konteksta dijelove rečenica i pojmove – kritičke indikatore, Sokolović u polemičkom žaru ne preza da pisce i kritičare predstavi kao notorne glupane. Među takve stavio je i mene, masakrirajući moj esej Tranzicija i etnokulturna pustinja, objavljen u posljednjem broju „Sarajevskih sveski“. Falsificirajući osnovne teze tog eseja, Sokolović krajnje nekorektno citira dijelove mojih rečenica i stavlja ih u unaprijed pripremljenu optužnicu za glupost. A do koje mjere se falsifikatorski odnosi prema mom eseju pokazuje i navođenje stihove iz pjesme Damira Avdića Grahe. Naime, on preuzima moju parafrazu stihova iz pjesme Po asfaltu i betonu… navodeći ih kao originalne stihove Avdićeve pjesme „Komunist“ sa albuma „Mrtvi su mrtvi“. Da je barem jednom preslušao taj album, zasigurno mu se to ne bi moglo dogoditi. Da se imalo pošteno odnosio prema mom eseju i uzusima citiranja, zasigurno ne bih ispao takav glupan kakvim me predstavlja. Eventualni čitatelji časopisa „(sic!)“ mogu, ako su zainteresirani, moj esej pročitati u pomenutom broju „Sarajevskih svesaka“. Nadam se da će redakcija „(sic!)a“ u skladu sa zakonskim normama objaviti ovu uzgrednu bilješku Mirnesu Sokoloviću.
Enver Kazaz
