(ideal mladih i uspješnih ljudi)

Kakva slava za Tunju Duha Bosanskoga!

Alija Izetbegović, naš najbolji

sociolog,

došavši da podučava u Sarajevu,

prazan zateče grad, jer Tunjo

negdje blizu bijaše, i svi naši mladići

odoše za njim, da slušaju.

Alija sociolog napisa Tunji pismo,

zamoli ga da pošalje Bošnjake natrag.

Pronicavi Tunjo odgovori smjesta,

„Dolazim i ja, zajedno s Bošnjacima.“

Koliko mladića u Sarajevu sada,

u Istanbulu, il’ u Kualalumpuru

(što ih bošnjaštvo za svoje oratore sprema)

po raskošnim gozbama,

gdje se, katkad, o finim mudrostima raspravlja,

il’ o svojim probranim ljubavima,

nenadano nekud zablude, i potom ućute.

Čaše ostavljaju netaknute i razmišljaju o Tunjinoj sreći –

kojem je još filosofu takva podarena čast?

Što god da zaželi, što god da učini,

Bošnjaci (Bošnjaci!) ga slijede,

ne da sude ili diskutuju,

niti da biraju, već samo da slijede.