Almir Kolar Kijevski, nakon pet godina, vraća se s novom zbirkom poezije pod naslovom Angleter, nakon što je u istoj ediciji 2012. godini objavio Predivo iz labirinta.
Otvorena i zatvorena autobiografskim poemama Jurodivi i Očevi, Kijevski u ovoj zbirci, na licu mjesta, u sedam ciklusa između te dvije poeme, transformiše se kao pjesnik i mijenja razne maske na licu mjesta, prelazeći put od proroka s teškim kamenom (kur'ansko-biblijske) mitologije na leđima i pjesnika u itikafu koji se spustio u svijet sasvim ovozemaljski, bivajući u međuvremenu i noćni čuvar i kafanski svirač i pacijent klinike za neurologiju i venerologiju, i podstanar i razvedeni muž i i samoubica i suvišni čovjek koji putuje u bezglavosti i shvaća da ga iskustvo nije poučilo ničemu, da Helena nije ni postojala i da je od njegova proroštva na kraju nije ostalo ništa osim limene glazbe i plesa pijanice, sve dok ne otkrije novu (ljubavnu) utjehu u posljednjem ciklusu Dvoje, u jednom od najljepših ciklusa ljubavne poezije napisane poslije rata.
To će istovremeno biti put kojim se Kijevski, kao pjesnik, spušta od svog već prepoznatljivog, visokoparnog, teško proničnog, retoričkog tona, svoje lirike grča, preko komunikativne i raspričane poeme Soba i ljubavnih pjesama, do brojalica, bilješki, apokrifa, natuknica, uglazbljenih s posebnim osjećajem za ritam razigranosti, sarkazam i obješenjaštvo.
Pruživši svoju skalu od mitskog sela Kijeva kao mjesta rođenja, preko dalekih ratnih prizora i podstanarskih samačkih izbi u ulici nekog Ali-bega Firdusa, sličnim sobicama onog hotela u Iljičevom gradu, do muzeja moderne umjetnosti i kamernih teatara, Angleter pokazuje putanju i trag koju je ostavlja za sobom jedan od najzanimljivijih glasova najnovije poezije.
