Uplovivši u posljedice naučnih otkrića koja su eskalirale posljednjih nekoliko godina pričama od apokalipitičnom globalnom zagrijavanju, Maluf uspijeva uspostaviti dijagnozu XXI vijeka, s jedne strane ironičnom, sa druge strane bolno istinitom sintagmom poremećenost sveta.
Piše: Osman Zukić
Nakon što je svoju esejističko umijeće pokazao sada već čuvenim i na više od trideset jezika prevedenim esejom Ubilački identiteti, Amin Maluf je isto potvrdio, te davno započetu priču nastavio i u najnovijoj knjizi-eseju Poremećenost sveta. Knjiga, iako struktuirana u nekoliko poglavlja, zaista funkcionira kao jedan esej o nevoljama u koje je uplovio novi svijet obilježen (ponekad) nevjerovatnim naučnim otkrićima koja (često) prijete opstanku planete. Davno iznesene teze o pitanju identiteta, njegovom oblikovanju, sukobljavanju sa drugim, kao i o njegovom ubilačkom potencijalu, prisutne su u Poremećenosti sveta uz mnoštvo sličnih, ili potpuno drugačijih opaski. Odgovorivši na aktuelne debate o identitetima i kulturama, te na taj način upustivši se u polje javnog i u isto vrijeme odogovornog poziva intelektualca u jednom istorijskom trenutku, Maluf nije dozvolio da mu promaknu izazovi novog vremena, naprotiv, usudio je objaviti itekako provokativan esej čije ironične, naučne, ponekad skandalozne žaoke zatiru svaki osjećaj ravnodušnosti. Ukoliko je to moguće. Sa druge strane, pomenuti tekst možda je tek blijedi pokušaj da se zadovolji ljudska savjest.
Uplovivši u posljedice naučnih otkrića koja su eskalirale posljednjih nekoliko godina pričama o apokalipitičnom globalnom zagrijavanju, Maluf uspijeva uspostaviti dijagnozu XXI vijeka, s jedne strane ironičnom, sa druge strane bolno istinitom sintagmom Poremećnost sveta. Tako on, primjerice, navodi nevjerovatno brzi protok informacija čije je napredovanje, rekli bismo, do vrhunca dovedeno, kao jedan od uzroka smrti ljudskog bića. U isto vrijeme se dijagnoza o poremećenosti svijeta ostvaruje ironijski kroz igru sa naučnim otkrićima, ali i do kraja tačnom što se ilustruje kroz događaj čija će pogrešna interpretacija u medijma prouzrokovati smrt na drugom kraju planete. Na ovakav ili sličan način, pomalo slobodno i bez naučne odgovornosti, ponekad kroz banalnosti i vlastita iskustva, Maluf pristupa postavkama našeg vremena koje su svoj legitimitet ostvarile nakon 11. septembra.
Okončanjem Hladnog rata, demokratizacijom društava, padom totalitarnih režima, kao i svakom drugom manifestacijom ljudskih sloboda, čovjek je na trenutak pomislio kako je došao kraj teroru koji je svoj vrhunac ostvario u XX vijeku. Vjetar nade je duvao svega nekoliko godina nakon rušenja Berlinskog zida. Evropa je svjedočila novim ratovima, Sjedinjene Američke Države novim totalitarizmima. Kako u jednom, tako i u drugom slučaju, demokratija je bila nemoćna. Ili je novim razaranjima dala legitimitet. O novim ratovima i totalitarizmima, o demokratiji, terorizmu, medijma, etc. piše autor u Poremećenosti sveta iznoseći teze o pogubnosti naučnog uzleta čovječanstva, o legitimizaciji zločina, kao i o moralnim krizama našeg vremena neprestano listajući stranice povijesti u kojima pokušava pronaći uporišta za pomenute postavke. Tako Maluf, u uvodu svog izlaganja, esejistički napominje na sadržinu knjige. Na stranicama koje slede, različiti poremećaji neće biti obrađeni kao odvojeni eseji, niti na sistematičan način. Postupaću pre kao noćni čuvar koji obilazi vrt nakon razorne oluje, dok se sprema još veće nevrijeme. Obskrbljen lampom, čovek šara opreznim korakom, usmerava snop svetlosti ka jednom cvećnjaku, pa ka drugom, pregleda jednu aleju, vraća se unatrag, naginje se nad jednim starim iščupanim drvetom; zatim se upućuje ka jednom uzvišenju, gasi svjetlo i nastoji da obuhvati pogledom celu panoramu.[1]
Metaforom vrta koju je već rabio u jednom od svojih romana (Vrtovi svjetlosti), Maluf sagledava svijet u epohi u koju je ušao sa svim posljedicama kako moralnog pada, tako i naučnog uzleta. Ponašajući se do kraja slobodno, ne dozvolivši da bude ograničen jednom naučnom disciplinom, jednim interpretativnim modelom, autor odgovara novim izazovima konstatirajući, u samom startu svog izlaganja, kako smo u novi vijek ušli bez kompasa. Dezorijentiranost o kojoj govori odvija se između različitih frakcija, političkih, religijskih, ideoloških itd., uz moralnu krizu, što je izazvalo poremećenost svijeta na više područja istovremeno – intelektualnom, finansijskom, klimatskom. Na svakom od ovih područja, uz raznovsne komparacije, Maluf se zadržava kako bi odgovorio na pitanje da li je naša vrsta možda dosegla prag svoje moralne nekompetencije, ide li ona još uvek napred, nije li upravo započela kretanje unazad koje preti da dovede u pitanje sve što je toliko uzastopnih generacija mukotrpno gradilo.
Podijelivši svoju knjigu na tri dijela (Varljivost pobede, Zabludeli legitimiteti, Uobražene istine), te je završivši epilogom Jedna preduga praistorija, Maluf savremenost analizira kroz tri teze. Prva je posvećena pobjedi demokratije, odnosno trijumfu Zapada i slomu totalitarnih ideologija. Druga se odnosi na legitimitet koji su pridobili novi totalitarizmi kako bi opravdali vlastiti teror (to je ono što omogućuje narodima i pojedincima da prihvate, bez preterane prinude, autoritet neke institucije personifikovan ljudima i smatran nosiocem opšteprihvaćenih vrednosti). Tokom izlaganja teze čija su opravdanja zasnovana na borbi protiv terorizma i ratu u Iraku, autor neprestano navodi slučajeve iz istorije kako bi shvatio i predočio sadašnji trenutak. Posljednje poglavlje poslužit će kao balans između krajnje zabrinutosti i nade. Maluf će u epilogu, ponovo ironično, započeti priču o poremećenosti sveta kao o utemeljivačkoj, odnosno o njenim turbulencijama kao konačnom izlasku iz preduge praistorije. To što se odvija pred našim očima početkom ovog veka nije obična turbulencija. Za globalizovani svet rođen iz ruševina Hladnog rata, to je možda utemeljivačka turbulencija, ona koja će pretresti naše savesti i naše inteligencije da bismo najzad izašli iz jedne preduge praistorije: ali ona bi se također mogla pokazati destruktivnom, dezintegrišućom, i označiti početak regresije, naglasio je on.
Također, Maluf se u novom eseju bavi pitanjem Drugog i Drugačijeg, kao i marginalnim zajednicama koje svojim političkim uređenjem podrivaju dominantnim težnjama Zapada da uspostave kontrolu nad ostatkom svijeta, te da provedu proces vesternizacije. O tome francuski romansijer i esejista govori osvjetljavajući svoj životni put od Libana do Francuske, neprestano se osvrćući na hibridnost identiteta, kao i na istorijsku pozadinu koja je prethodila oblikovanju jednog identieta. Maluf je u novoj knjizi iskoristio mnogo ranije pokazano interesovanje za istoriju civilizacija i znanje o njoj. Pripovijedajući u romanima Lav Afrički, Levantski đerdan, Baldasarovo putešestvije romansijer je ispitao istorijska pregibanja kroz koja je prošla ljudska vrsta što mu je jednim dijelom poslužilo u esejističkom razmatranju i čitanju novog doba. Pored toga, Poremećenost sveta u pojedinim pasažima prerasta u pripovijedni tekst koji svoj esejistički naboj crpi iz autorovog širokog čitalačkog iskustva na koja se neprestano referira i s kojima uspostavlja dijalogizaciju.
Posljednja Malufova knjiga zapravo funkcionira kao sistem koji uključuje najraznovrsnija filozofska, istorijska, kritička, biografska, autobiografska, publicistička, moralna i naučno-popularna razmišljanja. Zato i jeste odrediva samo kao esej jer nije određena nijednim od navedenih diskursa, nego ih sažima u cjelinu ne donoseći konačan zaključak o pitanjima koja problematizira. Svjesno ili ne, Maluf nam je dao slobodu da odgovorimo novim izazovima našeg vremena.
[1] Maluf, Amin, Poremećenost sveta, Laguna, Begorad, 2009. (sa fra. prev. Vesna Cakaljević)
