Šest pjesama mladog pjesnika Almira Kolara Kijevskog: U potpalublju, Kuća, Crveni i crni, Djeca bezglavog zmaja, Vježbanje epike, Drugi
U POTPALUBLJU
Ovdje u potpalublju svi zvuci naviru s primjetnim naličjem obazrivosti
gomilaju se bez snage da probude usnule
i time postojan trag iščekivanja učine manje vidljivim
bez svjetlosti priroda naših razgovora ipak je svedena na strah
i neoplođeni zametak iz okamenjenog vrta sveučilišta
Uprkos svemu taj svijet je sada naš
pripada nam i bjesno prisežemo u njegovu čast
Iznova osluškujemo i najmanje kolebanje vremena
pučku hirovitost trozubog boga vode
i oskudno višeglasje sa palube iznad
gdje je posve slobodan pogled u pravcu pozlaćene obale
ali o tome govorimo tek u vatri i nevjerici stidnog ukorenog djeteta
Utisnuti u saputnika i njegovu riječ pokušavamo biti bliži
zamišljenom brodskom oknu nadajući se da ćemo naći znak
u jednoličnom obzorju talasa i zvuka
bez savjesti i bez svijesti ukrcani kradom
s nešto previjenih preporuka i dokaza o stručnoj pripremi
bez zasluga s generacijskog bojišta zbog odveć lošeg zvjezdanog položaja
pri izabranom istupu u povijest
Dragocjenosti odbacujemo prezrivo
ne iz nelagode
jer bez obzira što niko ne odlazi
vrijednost je bez sumnje svedena na ništicu
Gledamo da dani budu uvijek isti
i da svaki pokušaj darujemo
prijekorom ravnodušne kukavice
jer potpalublje je jedini kosmos
čije granice sa sigurnošću poznajemo
zato na rubovima postavljamo dragocjene uljane lampe
i samo time doživljavamo delirij u temeljnom procesu dogorjevanja svjetla
posljednji oslonac je riječ molitve
konfesija drhtaja u hladnoj izbi gomile
molimo neumorno molimo sa strašću:
Bože naš, pokaži pute i nama
kukavnim i budnim slijepim putnicima
KUĆA
Nije tvoje da ulaziš u prepirku
da tražiš pogodnu formu koja će da ogoli sve ono što je tako očito
da liječiš slijepe gubave mahnite da podižeš mrtve pružaš drugu šansu
da unezvijereno ponavljaš riječi koje donose snagu s vremenom što neodložno curi s oboda
Slab si i tvoja prednost je u tome što u to nemaš nikakve sumnje
što stalno barataš činjenicom krhkosti i neprestano je privlačiš u zagrljaj izmoždenog davljenika
odstupaš bez imalo srama odstupaš stalno ali ne kao kukavica već kao poslušni sin jednorodne tmače u koju se spremno povlačiš
odatle lakše razaznaješ konture u igri pod svjetlom
sve blažene bez pomisli da ih samo jedan tvoj pokret dijeli od potonuća
Nije tvoje da ulaziš u razgovor
jer dobro znaš da nema tog jezika koji niče kao šuma na kraju proplanka susreta određenih da budu trenuci odsutnog obračuna
da je potrebna snaga krika podmuklog bodeža mržnje zavisti i straha
Ti si tek poroditelj ćutnje
kliconoša muka predaha zatečenosti optočene nemuštim sjajem s vizira oklopnika koji prilaze
i koji barataju zlaćanim vezivom istine što se besramno nudi i na
još uvijek neizrečenu zapitanost
Ali ti njeguješ tišinu dovoljno dugo
ona izrasta puže preko sobe traži tvoju ruku kao vodilju propinje se gleda te pravo u oči i ne očekuje nikakav trud koji neće biti opravdan unutrašnjim porivom odumiranja
kada dovoljno stasa i iskorači prevari strah
ona će ti povesti ruku kojom ćeš cjelivati dovoljno dugo
dok konačno u praskozorje ne zasitiš glad
i otvoriš novo poglavlje nikad okončane bremenite laži
CRVENI I CRNI
I
Vijesti iz perifernih krajeva poznatog svijeta
s upornošću koja ipak ne zavrjeđuje
opštu pažnju javnog mnijenja:
i dalje su znamenito oskudne
Poneki traktat o svezi nakita i kruha
i glumačkoj vještini samoniklog ansambla
bez repertoara i bez zvanične najave pod trijemom palate
vijeće usnulih tek mirno ukazuje
o prijekoj važnosti svježine pričesnog vina
zbog toga će u sumorno rijetkim analima
stavka opijenost znakovno ostati
oficijelni ornament zaglavlja
no neko će već poreći mantru
napraviti iskorak u bezglavu smjelost
trenutak prije nego konopac bude povučen
i zastor prekrije ostatke ovog jednoličnog pozorja
uistinu
ništa vrijedno pomena
II
Jedino se sumnja da biva preostali aleph
ne smije oroditi
iznova priseži ukočenim jezikom
da to što nema izbora
samo prostor odstupnice čini oskudnim
idući u prilog novog pravca
njene svetosti la grande Academie
čuješ li kako kolegij već predano šapuće
u procvat jalove polemike:
od potrage za bivstvom
do nove etike posluha
III
Ove krajeve putnici pohode rijetko
pri kratkom prolazu bilježe:
cijenu prenoćišta i par stavki
o gostoprimstvu krčme i egzotičnoj usluzi bordela
dok u osvit nestaju s povikom
na tuđem nariječju zatečenih
Nismo li već povjerovali
da pokrov naše predanosti odnosi usnulost
i pred završni ispit nudi jednaku šansu
pogledaj u uglu isposničke sobe u groznici
pritajen bunca suicid
IV
Što preostaje vrijednog
prinosićemo samotnim koji pamte:
kad rubom crvene zastave minu u sredini crne
napoje ovo ispijeno tijelo koje će klonuti
u neutaživoj slasti bludne Madam conformité
jer tek pred počinak posjećuje nas
Diogen Pas
izmučen tjeskobom izvan postelje
otkriva da od postanka
Akademija jednogodišnje porađa prostitutke
sa crnom i sa crvenom kosom
DJECA BEZGLAVOG ZMAJA
Konačno su stvari dovršene po mjeri
svi loši predznaci su zvanično potvrđeni i u tome
sa sigurnošću prepoznajem iščekivani poziv da sada potpun zakoračim
u ovo s pažnjom dotjerano predsoblje Otkrovenja
Moja kupovina je nemušto svedena na vidno izrasli dug na strani tijela
gdje pri zakletvi prinosim crnu ruku izopćenog
Vrijeme treba mjeriti ispravnom mjerom
urezom na štapu koji nije razdvojio crveno more na putu izlaska
ne progutavši ni kod odmjeravanja kobnu otrovnicu sumnje
pred ovom tek pristiglom gomilom rječitih i mudrih
Ja začudo ostajem miran na unezvjereni šapat
što s pravom poput sablazni izrasta iz bratstva
ispunjenog pritajenim bijesom porobljenih
i koje je skupivši preostalu snagu utisnulo nadu u riječ
ovog pučkog mucavca
mesije iz zaboravljenog kraja kurvi i pijanica
Samoća kao što slutim neće navraćati u kolijevku od svojeručnog tkanja
i barem zbog toga je potrebno umijeće dovesti u zenit
gdje je zaslijepljenost potpuna
i gdje se mirno može prepoznati forma jednom probuđenog
To što pronalasci su rijetki očito je znakovlje
o pogrešnom mjestu potrage za zlatnom žicom
na putu u zlatnoj groznici mrtvog oca Buendija
i da blizina lijevoj ili desnoj obali vodi do ranog sidrenja
u arijevski mulj ili kristalnu izmaglicu sjevera
Doći će kraj zvanično ako već nije propušten
kao prilika da priznamo da je loša šegrtska praksa polučila
solidnim nedostatkom koraka i ritma u vječitom plesu pred zvjeri
i onda kada svijet poželimo svesti na crno i bijelo nećemo odagnati nesigurnost u izbor
jer lišeni proviđenja ostajemo prazne nastambe bezglavog zmaja koji kopa sve dublje
uporno sebi tražeći brlog
naš rodnolisni dom ispod kože
DRUGI
Više ne zapisujem datume
zbijene cifre nesigurnih rukohvata u svečarskoj maglini
sebi dopuštam tu mogućnost da bivam zatečen u vremenima
tako različitim po talogu koji ostavljaju
pod povijenim jezikom bez imalo krvi i tla
Izvjesna je laž kako između ostalog posjedujem i dva lica
jer moja vještina ne seže toliko daleko bez obzira na solidno ustrojstvo misli
i baratanje podozrivom materijom izrečenog
vidim da i dalje ja zaludno svjedočim:
ovo lice jedno je
istina s pažnjom podjeljeno istančanom granicom pijanstva
na dva istovjetna
turobna naličja izdajništva
simbolika spremnosti nadopunjuje simboliku unaprijed određene
boje platna isturene zastave
bjeline što u sigurnosti obilježava moje ocvalo pleme bivših
tek oslonjenih na sebe u sebi
na odavno već nepredvidljive nam
cikluse pomanjkanja svjesti
Više ne pitam: kada
Pitam: koliko
Bezvrijedno je sada praviti rekonstrukciju
sve u nadi i da postoji trag
koji će pružati utjehu pred stravom drugosti
jer ona je pristajala pod krov ovog tijela
zadržavala se u nedoumici neprimjetna kao nezvani gost
obilježena živih procvalih očiju odakle bije zluradi dah prepredenog
pripisan jednom za svagda
ta neuhvatljiva sjenka mojih urušenih skloništa
VJEŽBANJE EPIKE
Za razliku od vas moja destrukcija je temeljita
vođena sigurnom gestom bez stanki u gladnim godinama
i iseljeničkoj linearnoj statistici
sa tom vještinom sam bezglav i nezasit
ne ostavljam mogućnost opoziva pri ulasku u krug
kao što i ne pomišljam da izreknem formulu koja će nagristi bedem
i tako probuditi sjemena nekog budućeg ključnog oslonca
zar ne znaš ja podjednako ljubim svoje nove i stare krvnike
volim njihovu blizinu miris neoprane kose
i sladunjavi pokret preko lica
uporno pokušavam da ljubav bude podjednaka i stalna
ah ta zahvalnost na okrutnosti koja odiše otmjenim salonskim miomirisom
raznobojnih taborovanja
Ja prije svega samo moram biti nečujan
Riječi će sazdati raj
i riječi će krunisati ga pod drugim imenom
pod trostrukom krunom upletenom od oštrog korova očito pjevljivog perfekta
Možda se preračunam pri ocjeni ovog iščekivanja
jer kruta tačnost željeznica Rajha je arhaični eksponat u odnosu na slikovitost
u ljepljivoj julskoj žurbi do Potočara i nazad
To je jedini razlog zašto treba odustati od podjela
od besmislenih rastanaka odlaska iz kuće ili prelaska u tuđu zemlju
gdje dani su obojeni sumljivom i uštogljenom dobrodošlicom
Mi moramo ostati bliski
tu na korak jedni od drugih tek prostor jednog zagrljaja
kao najveća dozvoljena razdaljina
od ogoljelih vratova do ulaštenog medjenog sječiva
Bez obzira što smo uspjeli da razvijemo trgovinu relikvijama
zakopanim rebrima i lubanjama bez obzira na vremenski odmak
cijena je još uvijek stabilna a potražnja diktira otkucaj biološkog sata
ove izmorene nacije
ali šta ako se potroše kosti
Hoće li to biti kraj moje propasti
ili ću tek tada putovati mirno
kao i svaki bezimen i prosječan mrtvac
