Negdje od XVII vijeka dolazi do raširenije upotrebe naziva bosanski jezik, začetog još u bogomilsko vrijeme. Taj naziv se i dalje upotrebljava prilično neprecizno i konfesionalno neodređeno. Vremenom on ipak postaje precizniji, jer se odnosi između slavenske i orijentalne komponente u Bosni manifestuju potrebom za većim preciziranjem u odrednici jezika, ne samo u regionalnom već i u etničko-vjerskom smislu.
Kurs bosanskog jezika za početnike osmišljava i vodi: Mirnes Sokolović
1. LEKCIJA: Naziv bosanski jezik (autor Dževad Jahić, Bosanski jezik u sto pitanja i sto odgovora)
Naziv bosanski jezik historijski je naslijeđen i potiče iz starine kulturnog bića Bosne… On se, prema našem mišljenju, upotrebljavao već negdje od XII vijeka. Naziv bosanski jezik vjerovatno se počeo upotrebljavati u bogomilskom etnosu, jer su u Bosni tek tada sazreli uslovi da se u Bosni jezik nazove svojim regionalnim imenom. Tako nešto se moglo događati jer se tu pojavio etnos religijski suprotstavljen zapadnom i istočnom etnosu. Naša je hipoteza da naziv bosanski jezik datira iz vremena kad se na bosanskohercegovačkom tlu širi bogomilsko učenje i kad u vezi s tim prevlada svijest tog slavenskog etnosa o svojoj individualnosti i „historijskoj usamljenosti“. Bogomili su sebe nazivali „Bošnjanima“ („dobrim Bošnjanima“), a u vezi s tim vrlo je moguće da su i svoj jezik povezali s tom geografskom odrednicom. Skupa sa procesom iščezavanja bogomila ide i gubljenje naziva za njihov jezik, a on će se ponegdje sačuvati, kako su se (u raznim formama) još čuvali bogomilski tragovi. Prelaskom na islam, bogomilsko stanovništvo jedno vrijeme je (u susretu sa nehrišćanskom orijentalnom kulturom) moglo i zaturiti trag nazivu tog jezika. Za sve to vrijeme bosanskim se mogao imenovati i jezik pravoslavnog i jezik katoličkog življa u Bosni i Hercegovini, mada vjerovatno sa nešto drukčijim značenjem… Negdje od XVII vijeka dolazi do raširenije upotrebe naziva bosanski jezik, začetog još u bogomilsko vrijeme. Taj naziv se i dalje upotrebljava prilično neprecizno i konfesionalno neodređeno. Vremenom on ipak postaje precizniji, jer se odnosi između slavenske i orijentalne komponente u Bosni manifestuju potrebom za većim preciziranjem u odrednici jezika, ne samo u regionalnom već i u etničko-vjerskom smislu. Naziv bosanski, međutim, sve se više upotrebljava u bosansko-muslimanskoj sredini, čime dobija značenje na koje se u literaturi kod nas nije obraćala dovoljna pažnja. U orijentalnome jezičkom okruženju bosanski jezik sve više dobija svoje osnovno značenje: njime se prije svega ističe da on nije orijentalan već je maternji, dakle – bosanski. Ta odrednica bosanski i dalje je bivala neprecizna, lingvistički neobrazložena; bilo je najvažnije da se njome naglasi bosanska, tj. slavenska pripadnost. Tu se i kriju najdublji korijeni naziva bosanski jezik. Njime se nije iskazivao odnos prema zapadnoj ili istočnoj južnoslavenskoj teritoriji već odnos prema neslavenskom okruženju. Tim se jezikom isticalo porijeklo, svoj jezik i prošlost. U XIX vijeku taj naziv opet nestaje; on podsjeća na historijsku ponornicu. Tek krajem XIX vijeka, u sklopu Kallayeve politike bosanske nacije, ponovo se aktuelizira, da bi nakon neuspjeha te politike snova ponovo iščeznuo. Potom nastupa onaj „najsušniji“ period, kraj XIX i prva polovina XX vijeka, kada sasma nestaje iz upotrebe. I tako dolazimo do ovog vremena, do devedesetih godina XX vijeka. Naziv bosanski jezik ponovo se javlja i rehabilitira. Tako se kroz historiju događalo sa jednom jezičkom odrednicom-ponornicom, koja ima svoju unutarnju, organsku vitalnost i uspijeva vazda da preživi sva svoja zatočenja, „političke lagere“ i „Sibire“… To što je i njemu (kao svakom drugom nazivu jezika) nužna politička podrška, ne govori uopće o njegovoj ispolitiziranosti i vještačkom porijeklu. Svaki naziv jezika ispolitizirana je pojava, jer je on političko, a ne naučno pitanje. Ali ako je naziv zaista samo politička tvorevina, on ne može opstati, jer nema unutarnje, značenjske vitalnosti da preživi.
Domaća zadaća
1. Zaokruži slovo ispred tačnog odgovora
Bosanskim jezikom prvi su govorili:
a) Bogomili
b) Hazari
c) Adam i Eva (Adem i Hava)
d) Amebe
Konfesionalno određenje upotrebe bosanskog jezika je:
a) islamsko
b) pravoslavno
c) taoističko
d) hinduističko
Bosanski jezik sve više dobija svoje značenje u:
a) orijentalnom okruženju
b) okcidentalnom okruženju
c) pretpotopskom okruženju
d) ezelskom okruženju
Odrednicom bosanski naglašava se:
a) bosanska tj. slavenska pripadnost
b) turska tj. osmanska pripadnost
c) germanska tj. austro-ugarska pripadnost
d) grčka tj. helenska pripadnost
Kroz historiju bosanski jezik je određen:
a) odrednicom-ponornicom
b) odrednicom-krilaticom
c) odrednicom-poskočicom
d) odrednicom-žetelicom
2. Dopuni rečenicu:
a) Naziv bosanski jezik vjerovatno se počeo upotrebljavati u _____ etnosu.
b) Bogomili su sebe nazivali ______.
c) Skupa sa procesom _____ bogomila ide i gubljenje naziva za njihov jezik.
d) Svaki naziv jezika ispolitizirana je pojava, jer je on ____, a ne ____ pitanje.
e) A naziv ____ upravo je takva pojava.
3. Napišite tekst koristeći riječi:
Bogomili, jezik, Bosna, orijent, nacija, politika, konfesija, islam
