Treći stadij, koji se pojavio u našim redovima, za simptome ima da desetogodišnji dječak na utakmicama psuje majku vlašku igračima ubjedljivo bolje gostujuće ekipe.

Piše: Osman Zukić

(Tekst objavljen u prvom broju časopisa sic!)

Kako započeti tekst o sveopštem, sveprisutnom i svemogućem vakuumu koji nas već dvije decenije usisava u svoju besplodnu prazninu. Kako započeti tekst o generaciji koja je ispljuvak, nakazno dijete jedne itekako žive i sve stabilnije nacionalističke ideologije. O generaciji koja se, evo, pred tvojim očima, osipa i nestaje, skapavajući od nemoći kojom se napaja Tvoja nepresušna moć.

Ti to sve gledaš i pričaš mi o velikim istinama, velikim ljudima, velikim narodima, velikim postupcima, velikim gradovima, velikim… velikom Sebi, veliki propovjedniku velike bošnjačke nacionalne ideologije. Tvoj pogled što izranja iz dubokog i velikog ti uma otkriva nam tek banalnu pronicljivost Velikog Brata, koji se uzaludno mimikrira dok bolećivo pričaš o poeziji, o državnosti, o svekolikoj studentskoj (ili svekosmičkoj) energiji, o disidentstvu, o osvojenoj starosti.

Dok Ti (Veliki propovjedniku banalne ideologije!) za dobru lovu kuješ bošnjačku pamet i njenoj slici i prilici identitet, moji prijatelji lutaju opustošenim prostranstvom saplićući se o pamet tvoju. Bez nade, letargično nošeni stihovima i poetskim mogućnostima. Kako završiti tekst o tebi, kojeg gledam u oči i vidim svemoć i sveprisutnost, sveznanje i svemudrost. Kako završiti tekst o tebi što vladaš znanjem i umuješ, o tebi u čijim očima vidim krv, znoj i ljude kako kruže, skaču i pužu na crnobijelim kvadratima tvoga cjeloživotnog višebojnog šaha.

***

Umjesto priče u avazovskom registru

Došao mi neki dan Avaz Hajdarbeg i veli kako nema nikog boljeg i većeg od nas Bošnjaka. Pitam ga ja kako to? Zar nema „boljeg“ i “većeg“? Ne znam, nisam mogao ni naslutiti o čemu se radi i kakva je to sad frtutma pred mojom, do sada ubogom pameću. Mislim na sve ono po čemu smo prepoznatljivi i cijenjeni u svijetu, na sve ono što imamo i što smo imali pa nam dušmani oteli. Tako ti kroz moje moždane vijuge struje fildžani, džezve, ćevapi, ćepenci, begovi, mulabdići i skenderi, te pokoja piramida i tako u nedogled. Priča mi Avaz, valjda da me kutariše muke i belaja da nam je mudri, učeni i nadasve nadahnuti Muhamed jasno i glasno poručio kako je naša budućnost svedena na njegov učkur (uže) i kako mi neujedinjeni nemamo šansu da ujedinimo državu. Te mi Avaz kaže kako se Bošnjaci trebaju ugledati na Srbe i Hrvate kojima je itekako stalo šta govore mudri i iskusni ljudi. Te mi Avaz kaže kako je Muhamed jedan od rijetkih bošnjačkih mislilaca koji je jednako dobar i u nauci i politici. Te mi Avaz veli kako Bošnjaci sami sebi kopaju grob. Te mi Avaz ukazuje na to da se dragi, svijetli i presvijetli Muhamed ljuti na bošnjačke intelektualce koji se tek tako odnose prema svijetloj i presvijetloj našoj tradiciji. Ukoričio je naš Muhamed poruku pa ti sad gledaj kako ćeš se odnositi prema poruci njegovoj, veli meni Avaz Hajdarbeg.

Blago nama, narodu bošnjačkom, pa imamo još mudraca koji nas legitimno vode u bašče nacionalnog akšamluka i šenluka. Ovo vrijeme zmija, smrti i zla mi ćemo ko od šale zgužvati i pod noge baciti. Vlasniku duha našega hvala što nam je poslao ‘vakog mudraca i filozofa. Hem je iskusan, hem je mudar, hem lijepo besjedi, hem važi za profesora, hem je akademik, hem i politički i intelektualni bajraktar, hem je nadahnut. Sve to nama može valjati, i spasiti nas „sunovrata u političkom i intelektualnom smislu“. A bogme, sunovrat je bliži nego žila kucavica. Postavljam ozbiljno pitanje: Imamo li onu mrvu bošnjačkog ponosa, merhameta i oprosta, tih naših dika, pa da konačno poslušamo ovog velemajstora sa slike na kojoj je pomnožio prste u tri-četiri iksa, malo otvorio usta i ispuhuje ono najvažnije za mahalu našu – duh svoj. On nas neće izdati sve da mu u desnu ruku daju Sunce a u lijevu Mjesec. On vrlo dobro zna da su to priče za djecu. Njegov duhovni prostor, njegov duhovni angažman, njegovo duhovno prokazivanje nemjerivo je ovozemaljskim i ljudskim mjerama.

I sad zamislite rahatluka (u avazovskom stilu): svi se mi fino držimo za rukice, pomažemo se, slušamo Muhameda, mudraca našeg, ne krademo jedni od drugih, ne šamaramo jedni druge, dječicu vodimo na pouku, učimo ih kako isto misli „onaj za našom sofrom“ i „onaj u svezan u vreći ispred kuće“, i sve tako s ćejfom i po istilahu. Možemo se, Bog nam je dao, provozati u (BiBi)Aj Centru, i djecu svoju povesti da udahnu čista i svježa zraka. (upozorenje: nemojte puštati djecu daleko od sebe jer postoje izgledne šanse da vaše dijete sa dječijeg BIBI trga istrči na glavnu gradsku saobraćajnicu, i slučajno p o g i n e.)

***

Važno! Virus Bošnjakitis ubija!

Širi se virus Bošnjakitis koji u zadnje vrijeme ulazi u svoj treći stadiji, to je (nemojte zaboraviti) stadij pred samu smrt. Utvrđeno je da virus Bošnjakitis djeluje na svakog pojedinca koji se čvrsto drži Muhamedovog užeta (zbog toga ga neki zovu i kompleksom Muhamedove pete). Prvi stadij ovog virusa za simptome ima izasipanja po cijelom tijelu, slično ospicama, i javno, glasno i nekontrolisano pozivanje na velike očeve i djedove. Kao simptom drugog stadija pomenutog virusa pojavljuje se otok ispod brade (neki to zovu podvaljak) te nekontrolisano, nejasno, i ludo trošenje novca na  izgradnju velikih, špicastih, uglavnom staklenih zamaka ispred čijih avlija plaćenici sa svojim tornjacima tjeraju majke sa djecom koje tu dođu da prose. (Kada se zagledamo u oblake što se ogledaju na falusoidnim i oklagijastim, staklenim, naopako nasađenim stalagmitima naše gradske pećine, onda nam tek bude jasno koliko ljudsko biće pod napadima Bošnjakitisa pokvareno, podvojeno i oboljelo). Treći stadij, koji se, kako tvrde stručnjaci, pojavio u našim redovima, za simptome ima to da desetogodišnji dječak na utakmicama psuje majku vlašku igračima ubjedljivo bolje gostujuće ekipe. Najnovija istraživanja nam ukazuju na to da su simptomi četvrtog, ujedno i završnog stadija ovog virusa, naglo i nenormalno gušćanje brade, te i ubijanje svega što nije zaraženo ovim virusom.

Mi, kolegij iz Zavoda za zaštitu građana i građanki, iskreno se nadamo da do ovog zadnjeg neće doći, i zato ponovo javno pozivamo sve stručne, umno zdrave, i nepragmatične građanke i građane naše mahale-države da svojim zalaganjem, pameću i radom pomognu našem timu da iznađe antivirusni serum protiv jednog od najzloćudnijih virusa koji se pojavio na ovim prostorima – Virusa Bošnjakitis! Nadamo se da će ova bolest, uz Vašu nesebičnu pomoć dobiti svoj lijek. Hvala Vam ispred Zavoda. Vrijeme ubijanja trajaće puno kraće nego vrijeme inkubacije.

Hvala!

P.S. Virus Bošnjakitis je prenosiv, stoga vam savjetujemo da u blizini pomenutih staklenih zamaka iz drugog stadija nosite zaštitnu masku. Pacijenti tih firmi za proizvodnju virusa će Vam vrlo rado podvaliti Virus pričajući o nekom duhu. Nemojte biti naivni i dozvoliti da Vas prevare.

Generacije koje se ne sjećaju epohe što je prethodila ovakvom obliku nacionalnog samoosvještenja i samouživljenja, (s fokusom na današnje bosanskohercegovačko društvo), ne žele biti škart jednog opšteg (ne)sporazuma. Ono što se desilo našim očevima u zabitim bosanskim brdima i selima ne smije se desiti i njihovim sinovima. Ono što pričaju profesori jedne nacionalne garniture, ujedno bogate nacional-vođe, ne smije biti praksa tvoje generacije. Ti treba da prošetaš svojim gradom i uhvatiš fragmente duhovnog i materijalnog propadanja. Ti treba da dođeš na fakultet humanističkih nauka (u svome gradu) i slušaš kako se proizvodi kadar koji će i tvoju djecu poslati u neka nova bosanska brda i nova-stara bosanska sela. Ti treba da upališ svoj TV prijemnik i vidiš gluhu Bosnu i gluho bosanskohercegovačko društvo. Ti treba da uključiš radio i shvatiš kako je tvoje gluho društvo samo konzument velikog turbo-folk patriotizma.