ISPOVIJED

Na koncu si dotakao lice koje poričeš
sebi ne donijevši ništa osim krika prvorođenog
odabranu pasiju koja neće oroditi iskupljenjem
u trenucima između dva propadanja
Previše spora o istini
potonuću u nebo predstoje žeđi oprosta pri susretu
uviđaš da pomazanici samo smjerno upućuju
na s pažnjom dotjeranu zadušnicu odmazde
Ovo je igra kojoj nisi dorastao
ovako skriven iza sebe
pomišljaš na umijeće riječi
otkrivajući pod zidinom jedino ranjivo mjesto
Zato su sve tvoje izdaje dvostruke
između plamena i svjetla biraš treće
posredovanje kojem ne smiješ vjerovati
predanost prašnom predivu aluzije
zapuštene pute izvan topografije blaženstva
nad svojom očito kužnom trpezom noći

ABELOVA POSLANICA

mea culpa
mea maxima culpa
Koliko će vrijediti uznesenja blagotočivog
skupljenog u poračju svog istočenog očinstva
nama koji kitili smo skitnju sazdanim smijehom
neumorno uspinjući uzavrelu zgrčenost započimanja
Koliko će preostati iza pepelnog otiska dlanova
jednom kada prešavši granicu svetog
poželimo ugostiti one koji će navraćati
pred rastočena vrata božanskog otkrivanja hudim
Previše je svjetla u zakutku utrtog poračja
tamo gdje počinje i počiva u isti čas
propašću ovih povijenih tjelesa što žeđu žude
za plamenom posteljom novovjernog paganstva
Bilježim da divljači bojanišu iscicani krijest
ucviljene sumanutim skiptrom samospjeva
spaljenog pod jezikom ove lomače zaluđenosti
čijoj stamenosti uzvraćam bdijenjem neumornog
Priznajem da žezlo svih unezvjerenih sapatnika
neće ustoličiti čine budućih pomazanja
darujući noćnom žrtveniku dragocjenu lovinu
ispisanih predodžbi o nadolazećoj epohi bezličja
Jednom će zastati zimogrizni zlatousti zakupci
na ovjenčanom lijesu mojih zapisništva
položivši kainske desnice u kružni tok uviđavnog
trijumfalno kao što to akademskoj braći i dolikuje

USUD TRIJUMFA

Kako malo znaš o nemiru koji u izdisaj dana izrasta do ramena
da bi tu konačno postao amblem na vojničkoj odjeći druge klase
iz perioda osnovne strojeve obuke
potmulo progovara pod rebrima hraneći se nagriženim mesom
iznutrice
citatima prožvakanim zalogajima mnoštva zapisa
što na kraju će neodložno biti spaljeni pred obznanu
da teret je sada zvanično pretočen u riječ
meni u čast objedinjene potvore i presude
Čemu toliki pokušaji da sada oholo pronikneš
u ono što je stvar uspona do nebeskog predvorja
tvoje sakralne misije poricanja
ovog vidnog biljega na licu i jeziku previše prostog
Toliko truda zadojenosti vlastitim odrazom
na mirnoj staklastoj površi tvog esnafskog jezera
čija močvarna priroda poslije potonuća od kojeg potajno strepiš
ostaje strana oku svih
tankoprstih nasmijanih strvinara
Znam da nećeš priznati da to je dovoljan znak
nadmoći stoičke sage o vjernim zaboravljenim i izdatim
Nemam namjeru da preuzmem pastirsku ulogu
previše godina na nudobnoj klupi prijemnice
previše iščekivanja
za odveć sumljivog Josifa saputnika
Ne polažem ni najmanji ulog na tvoje spasenje
biću svjedok šta više
sve što preostane biće svjedok
među nama u ovom vječnom
vraćanju istog

POHODI

Budu li zabilježena predskazanja laž
pred nama će stajati zavidna dionica nesna
u polascima prije mirisnog osvita
sa zakulisnog staničnog odsjeka
odakle neće izroniti ruke koje će poželjeti spasenje naše
na povratku kroz gluho doba gdje sjenke su vidno žive
okrenute licem prema utrobi
tragom nepotpune karte izlaska
popjevke danonoćno brušene
na stranicama neukoričenih dnevnika
kajdanci hronološke nevjerice zbog preuzetosti jedinog Pravca
dijalektike smrtnog svjedočenja pod prstima
Strepnja opravdano izranja iz palimpsesta pod grlom
iz jezika razvojačenih
rođenih u pravi čas da bi otvorili vrata devetog kruga
nasmijani i spremni za put
Svodeći snagu isteklog na pregršt
iskidanog rodoslovlja probuđenih
uviđam slabosti naslikanog straha
nad ovim izbrijanim glavama
mi nismo imali stvarne neprijatelje
putevi nam se nisu spajali bez obzira na privid uzbune
u kalendarima našim nema odsudnih bitaka svetkovina
spomena hrabrim
tirkiznog epskog plašta koji grije promrzla tjelesa straže
posjećivali su nas lešinari
iz uvijene izmaglice bijesa nespremni da otkriju pod svjetlom
svoje znakovite obrise jednozubih Grejinih posestrima
lajavci na kratkom povodcu
zatečeni domom našim ne znajući da bez dvoumljenja
mi i dalje volimo pse
prije nego ušće svede na mjeru bespuće
pepelnom zdravicom prvog pomazanja
prije nego bude spaljen i posljednji jeres
bijeli gradovi osvanu čisti do krvi
prije nego ciklus bude završen
a tragedija iskapa u farsu
preostaju nam dvije usputne dužnosti
nutrina i oklop riječi i koraci
u mimohodu zablude
baršuni okamenjeni
ljube me rajskim palucanjem otrovnice.

ŠERIF KRGO
( ? – 05. 03. 2010.)

„a zlatni skakavci, riječi, kao varnice čekaju“
Š.K
Sa desna na lijevo bez slova o sebi
bez dvoumljenja
korova koji pomenu prijeti
što preostane u plamen
pod kamen
niz vodu u rascvali vir
neka muze sada izjede žal
neka prijekor njihov blista nad ovim činom
savršenim
govoriš u žurbi: ova pobjeda je potpuna i čista
a ne zaslužuje osori puk ništa osim svoje nedoumice rod
zar ne čuješ da kukavan strepi od živog podsmijeha tišine
u šahovskom plesu tek ovaj pješak istinski darovaće plod
do koraka posljednjeg prkoseći vašem carstvu od prašine
neka muze sada izjeda žal
sa desna na lijevo
bez slova o sebi
Majstore iz Basilija