Tad besjedi l'jepa Anđelina: „Kuda ćemo, na koju li stranu“? Odgovara Bred Pit momče mlado: „Đul miriše, mila moja Anđo, Đul miriše kraj banskog dvora. Čini mi se da je zemlja Bosna“.
Dvoje su se zamilili mladih,
Bred momče, Anđelina djevojka,
U sv'jetu se naći ne mogaše,
Što Bred Anđelinu milovaše.
U proljeće kad im cvjeta cvijeće,
Kad im cvjeta zumbul i karanfil,
Opazi ih paparaca straža,
Pa dohvaća fotoaparata.
Blica trista fotoaparata,
Uslikali momka i djevojku,
Uslikali fotku za reviju,
Tiraž pade, prodaja se sprema.
Al’ besjedi Bred Pit, momče mlado:
„Prođi me se paparaca stražo,
Nije blago ni srebro ni zlato,
Već je blago što je srcu drago“.
To ne sluša paparaca straža,
Već na silu Breda uslikala,
Pa na silu slika Anđelinu.
Kad je bilo večer do večeri,
Progovara Bred Pit momče mlado:
„Poslušaj me, mila moja Anđo,
Već je meni straža dodijala,
Pobjegnimo pobjedljivoj straži,
Pobjegnimo u goru zelenu“.
Tad besjedi l'jepa Anđelina:
„Kuda ćemo, na koju li stranu“?
Odgovara Bred Pit momče mlado:
„Đul miriše, mila moja Anđo,
Đul miriše kraj banskog dvora
Čini mi se da je zemlja Bosna“.
Kad ujutru b'jeli dan osvanu,
Uranila paparaca straža,
Da uslika dvoje ljubavnika.
Ciknu, viknu prvi paparaco:
„Oj, boga mi, mila moja stražo,
Sinoć su nam mladi pobjegnuli“.
Al’ besjedi drugi paparaco:
„Bog t’ ubio prvi paparaco,
Ti si njima dao pobjegnuti“.
Progovara prvi paparaco:
„Nisam braćo, života mi moga,
Al’ evo vam do dva do tri traga,
Što su njizi mladi ostavili“.
Slijedi trage paparaca straža,
Tragom grede do Bosne prkosne,
Kad dođoše u goru zelenu,
Zatekoše u gori mladence.
Zapazila ljubavnike vila,
Sakrila ih u svoje konake,
Pa besjedi straži paparaca:
„Muč’, ne luduj, stražo paparaca!
Muč, ne luduj, kad budala nisi!
Sad Bred svoju Anđelinu ljubi,
A za tvoj objektiv ne mari“.
Progovara paparaca straža:
„Bogom vilo, naša posestrimo,
Propusti na nas u bijeli konak,
Da mi njizi žive uslikamo“.
Rasrdi se zlatokosa vila,
Pa posiječe fotoaparate.
Kad Bred vidje šta počini vila,
On zagrli Anđelinu mladu,
Pa se vili srećni zahvališe,
I po Bosni hair načiniše,
Prije nego Bosnu napustiše.
Tu se tuku do dva paparaca,
Pa proklinju i Bosnu i vilu,
Što rastavi tiraž i prodaju.
Edo Međedović (okolina Sarajeva, početak 21. vijeka)
Prikupila i pribilježila redakcija (sic!)-a.