Dobrostivo čitateljstvo, kako bismo bistrom mišlju skončali vaše nedoumice, nesumnjive vaše mučiteljice u ovom nestabilnom vremenu kriza i bezvlašća kada pošten čovjek nije siguran ni pod vlastitim krovom, donosimo vam stav čestitog, plemenitog i neprispodobivog Hadžije Roćka, koji ima svoj prijedlog kako-da-se-to:
STAV
Cijenjena javnosti, red je da ja reknem šta mi je na duši što se tiče ove situacije koja nas je zaskočila i zadesila, da ovdi prid vas iznesem ove nedoumice naše zajedničke, i ove začkoljice naše zajedničke, da se fino vidi šta je oto, pa da hin se akobogda kutarišemo, inšalah. Sad ću ja namah da pređem na oto, da ne bude da duljim i da okrećem vodu na drugi mlin.
E vako. Što se tiče ove situacije što nam se dogodila najbolje bi bilo da ja odma pređem na stvar i da reknem sve po redu kako i jest bilo, jerbo me je tako podučio Hadžija Kazafer efendija, alahmurahmetelje, da je najbolje da se rekne ono što je bilo, jerbo ono što jest bilo svi pamte. A koje je to ono što svi pamte? Ono što svi pamte je oto da su se nama dogodili izbori, a izbori znači da se nama dogodila slobodna volja. Eto se je svakom pripušćalo da izabere za kog je da je on, i automacki da rekne da l je za da il je za ne. Izbori, kako svi pamtimo, protekoše u dobrom adetu kako Bog zapovijeda, elhamdulila jarabi šućur, i narod izabra za kog je da je jest, mašala. Ovo poslije, kako svi isto pamtimo, okrenulo se na situaciju vilu ljubi Murtez Alagiću, neuzubila. Kako je oto dalje bivalo ja ću sada da opričam.
Najprije se dogodilo oto da su se odredili izbori, i ovi koji su pridloženi da hin se bira stavljeni su na spisak, jerbo da bi se za njiha moglo glasat i da svaki more viđat koji su oti. Ondar je sve oto dalje išlo po programu kako svi pamtimo. Najprije je sabah-zorom došo oni Jukin što je milicajac da nam obezbjedi mjesto đe će izbori bit održani, da ne bi bilo kakijeh hakova s tuđe strane, da nas ne bi bihuzurio oni budalasti Hodža Kurajlić, i tako to. Mi smo odredili, kako svi pamte, da mjesto đe će se održat izbori budne naša devetoljetka, naša gurabija dobre pameti i dobra ahlaka. I, kad je tako oni Jukin obezbjedio mjesto da program more ić brež brige ondar se prišlo na oto da se odredi ko će to bit ćatib, ko će to rukovodit tebeširom. Kako svi pamtimo, za oti poso odabra se Hadžija Avdo Tenećka, i on ga odradi z besmeletom, u najboljem adetu i s najboljijem nijetom. E, kad smo i to odredili, ondar pojdosmo da nađemo brojače. Za brojače ti uzesmo trojicu našijeh čestitih, pouzdanih i hairli omladinaca, Ruvejdu, Vampu i Vojničkog, svaki valja duge puške. Kad ovi naši kako-treba brojači zauzeše mjesta mi ti se svi skupismo prid devetoljetku, a Hadžija Avdo Tenečka prouči dovu za izbore, veledali amin. Izbori počeše.
Kako svi pamtimo, ono što z Božjom pomoći izbrojaše naši vrijedni i iskreni brojači, i što svojom čvrstom i pouzdanom rukom na tabli tebeširom zapisa Hadžija Avdo Tenečka, kazivalo nam je šljedeće činjenice: mi iz Jasne Poljane dobismo pet mjesta u Odboru, a ovi iz ovog manjeg sela Nejasne Poljane dobiše dva mjesta u Odboru. Najprije se poče vikat da brojači nijesu dobro brojali, al kad se oni zakleše Allahom da jesu, i kad oni Jukin što je milicajac i što nam je obezbjeđivo mjesto gdje su se održali izbori potvrdi da je tome tako i zaklete se Allahom, o otome više ne bi zbora, te ti Hadžija Avdo Tenečka namah prouči dovu za sastavljena Odbora i izbor precjednika, veledali amin. Stvari se prifatiše nakve kakve jesu i kakve hin svi pamtimo, elhamdulila. Valjalo je sada prići na sastavljanje Odbora i izbor precjednika Mjesne zajednice, i mi se odma podufatismo toga da se odredi kada ćemo se sastati i to odradit, a još se reče Edi Međedoviću da počne pjevat pjesmu.
I tako eto dođosmo i do toga kad nam se sve priokrenu na situaciju vilu ljubi Murtez Alagiću, a što svi pamtimo da se dogodilo. Kako je do toga došlo ja ću sad da reknem, a vi prosudite da je tako bilo.
Što se tiče toga kako se sve priokrenulo na situaciju vilu ljubi Murtez Alagići, a svi pamtimo da se priokrenulo, to ti je bilo vako. Mi smo ti se najprije sastali ovdi u nas u divanhani u Mjesnoj zajednici u Domu. Iz Jasne Poljane za Odbor su bili narodnom voljom odabrani šljedeći: najprvo ja Hadžija Roćko, ondar Hadžija Fišek, ondar Hadžija Pipica, ondar Hadžija Kulak, ondar Hadžija Hoki najzadnji. Iz ovog drugog manjeg sela Nejasne Poljane u Odbor su došli Hadžija Vukodlak i Hadžija Perje. Namah ti moram rijet da je stvar i situacija što se njiha dvojice tiče vaka, i da je njihov kvalitet naki. Oti Hadžija Vukodlak ti je taki lopinaš da mu para nejma s kraja na kraj svijeta, a u mjesnoj zajednici nejma insana da se š njijem nije kad zavadio i da mu on kaki hak nije skrivio. Ja šta je on puta prioro i među pomako ne mere se ni popamtit, a kadar je svakom zahatarit. A ovi Hadžija Perje, hem je lopinaš, hem je hablačina, hem je uhljup. On ti je bolan krao žicu, i to sa stubline. E onda ga je jene prilike na kopu ufatilo, al ga je izvuko ovi zet mu što je rodbina s materine strane ovim iz Opštine, pa mu je otale iz ote veze dao protekcije. Eto vam se samo kazalo s kakijem to mi ljudima posla imamo.
Helem, tako smo se mi š njima, kako svi pamte, sastali. Zdogovor nas iz Jasne Poljane bio je taki da se iđe s otijem da precjednik Mjesne zajednice budnem ja, Hadžija Roćko. Međutim, ovi iz ovog drugog manjeg sela Nejasne Polje za oto nisu hotli ni da čuju. I tako ti se tude nama zdogodila kolemika. Oni Hadžija Vukodlak je kazo da oni za bazu imaju to da precjednik more bit iz Jasne Poljane, ali da to ne merem bit ja Hadžija Roćko, već da to more bit oni tokmak Hadžija Pipica. Za kompetenciju su imali da ako ne budne tako ondar će se Nejasna Poljana odcjepit, a u Katastru je priprema za oti poso već odrađena i udareni su menjici. Sad je na nama bilo da pokažemo vjeru i da u svom adetu ostanemo složni. Kako je to dalje bivalo saću da vam opričam.
Ovdi od zdogovora nisu hotli odstupit šljedeći: najprvo ja Hadžija Roćko, ondar Hadžija Fišek, ondar Hadžija Kulak. Al, šta će ti bit moj dragi, izdade nas i zajeba oni munafik Hadžija Pipica, ahmak i nevjera. Eto ti se tako tutkum stavi uz bazu ovijeh Nejasnijeh Poljanaca, a lahko je bilo anlajisat da je oti pasjaluk napravio za svoj ahar, a nikako nije za dobro svjehu mještana i za naroda haznu. Ostade još da Hadžija Hoki rekne svoj stav pa da se poreferamo, kom opanci kom obojci. I tako govor priuze Hadžija Hoki, jerbo će on sad da dohaviza i da razdriješi ujdurmu. Tek što ti Hadžija Hoki zausti, kad u divanhanu uletje oni budalasti Hodža Kurajlić i istom opatrnu Hadžiju Perjeta nakom motkom po glavi. Hadžija Perje se skljoka ko gromom pogođen, a Hodža Kurajlić stade vikat da smo mi na Boga zaboravili, vestagfirula, da su nam na pameti sam dunjalučke stvari, da smo zakarabasali sa siratul mustekima, i još hiljadu sve takijeh budalaščina. Boga ti pitaj kolko bi nas tako bihuzurio da ja nisam namigno Hadžiji Kulaku, a on ti ga skokom za gušu ščepa, izbaci napolje, i za njijem zamandali vrata. Ondar se svi saletismo da Hadžiju Perjeta dohazuramo u radno stanje kako bi se Odbor mogo nastavit. Tek što ga dozvasmo i Hadžija Hoki priuze govor da kolemiku presudi, kadli Haodža Kurajlić stade krhat na pendžer. Tek što on zakrha Hadžija ti se Perje istom baci pod hastal. Sreća da je neko ugledo kako nas ahmak salijeće i zajebava pa dojavio onom Jukinom što je milicajac, te ga on skobi i odvede, ruke mu se pozlatile. Eh, kad smo se i njega tako kutarisali moglo se nastavit s Odborom. Po treći put Hadžija Hoki priuzme govor, i rekne ti on vako kako svi pamtimo. Ama ljudi, zar je dotle doćeralo da se Odbor ne mere zdogovorit i da se odcjepljenje poteže. Aman zaman. A šta bi nama odcjepljenje donijelo? Odcjepljenje nama hajra ne bi donijelo. Kako god mi imamo njive i sjenokos u Antalovom dolu, na Kadinom Čifluku, i u Privali, tako isto i oni imaju njive i sjenokos u Pasjem Potoku, na Begovim Skladovima, i na Zelenki. Ha ne mere se stalno priko granice, tam-vam, tam-vam, ko da ti je granica, šta ti ga ja znam, kaka zajebancija. Nego vako ljudi, da se mi sad manemo tijeh priča, i da se svi zajedan priokrenemo ovome što ću ja sadeka pridložit. Ja sadeka pridlažem da mi svi zajedan potražimo treći put. Na ovi prijedlog Hadžije Hokija smo svi skočili i zagrahali. Na otome stvar i ostade, te nit se sastavi Odbor, nit se izabra precednik, nit Edo Međedović pjesmu ispjeva, već se krenu u traženje trećeg puta, i Edi Međedoviću je već naloženo da počne pjesmu o otome. Kad se treći put najde i pjesma će bit.
Eto smo se tako š otijem prijedlogom Hadžije Hokija svi složili, i ja bi da sada reknem ono što mi je, kako svi pamtimo, na duši. Ljudi, bitno je da se u ovoj situaciji koja nas je zaskočila i zadesila budne saburli, i da se š mjerom dočeka pronalazak trećeg puta. Koliko će pronalazak trećeg puta potrajat, to u ovom trenutku niko rijet ne mere pouzdano i da se zaklete. Najvažnije je da se oda saburu, a spas će doć otkle mu se najmanje nadamo i otkle ga niko ne očekuje. Dotad je najvažnije da se sabur oda. Još jednom bi iskoristio priliku da vas napomenenm na poduku Hadžije Kazafer efendije, alahmurahmetelje, da ono što jest bilo svi pamte. Za ovi put toliko. Alajhmanet.
