U svom izuzetnom pripovijedačkom zanosu Vladimir Pištalo neprestano govori o Tesli kao čovjeku koji se kroz cjelokupan život kretao graničnim predjelima. Tako Pištalov Tesla stoji na granici utvarnog i stvarnog. Pištalo ne zaboravlja oslikati i Teslinu balkansku granicu, oživotvoravajući unutar njegova djelokruga sve ono što je karakteristika balkanskih predjela iz kojih je Tesla ponikao, i tu imamo jednu balkansku sintezu ili milje njegove ličnosti.

Piše: Đorđe Krajišnik

Vladimir Pištalo važi danas za jednog od najznačajnijih romansijera i pripovjedača u postapokaliptičnoj interliterarnoj južnoslovenskoj zajednici. On je čovjek koji se svojim književnim radom tokom mračnog i krvavog perioda devedesetih godina prošloga vijeka, snažno opirao miloševićevsko-ćosićevskoj mašineriji za proizvodnju smrti i tako izbjegao postajanje dvorskim piscem za zabavu pučkih masa. Pištalo je, stoga, intelektualac koji se sasvim jasno odredio prema ideologiji zla i svojom maksimom da „ne može pisati o cveću dok okolo kolju ljude“ postavio temelje jednog novog pripovijednog kanona na kome bi se trebala graditi književnost na ovim prostorima. Odnosno, slijedeći ovu svoju maksimu kao vodilju, on je odbacio „moralni daltonizam koji vodi u mrak moralnog slepila” i time pozicionirao svoj književni rad kao visoko moralan i književno etički. Iz takvog stava Vladimir Pištalo raste pred nama kao alternativan pisac, koji stoji nasuprot ratnohuškačkim ideološkim piscima. Pri tome, kada kažemo alternativan, mi apsolutno ni jednog trenutka ne umanjujemo ili, pak, marginalizujemo njegovu književnu vrijednost, već naprotiv samo određujemo njegovu poziciju u odnosu na učmalu književnu praksu. Posmatrajući njegov dosadašnji književni opus možemo uočiti kako je Pištalo izgradio svoj sistem dekonstrukcije nacionalizmom zadojene književnosti, i pri tome stvorio vlastiti, kako ga je Krleža nekada nazivao, dijalektički antibarbarus. S tim što je Pištalo za razliku od Krleže imao posla sa jednim mnogo rigidnijim i krvavijim totalitarizmom. Sa takvim pogledom na stvarnost, nije ni čudo što je Vladimir Pištalo danas jedan od rijetkih savremenih pisaca na ovih prostora koji prihvata biti na granici dvaju književnosti; stoga, on sasvim ravnopravno pripada kako srpskoj, tako i bosanskohercegovačkoj književnosti, što potvrđuje i njegov pristanak da bude uvršten u Antologiju bosanskohercegovačke pripovijetke XX vijeka (Kazaz, Lovrenović, Kovač, 2000).

Vladimir Pištalo je rođen 1960. godine u Sarajevu. Svoju književnu karijeru započinje početkom osamdesetih godina prošlog vijeka u Beogradu. Među njegova najpoznatija ostvarenja spadaju prozna djela Slikovnica, Manifest, Noć i Kraj veka, zbirke priča Vitraž u sećanju, Priče iz celog sveta, te romani Milenijum u Beogradu i Tesla, portret među maskama. Za ovaj posljednji Pištalo je dobio NIN-ovu nagradu 2008. godine. Pored navedenih djela u svom opusu Vladimir Pištalo posjeduje još dvije literarno-biografske knjige. Jedna je Aleksandrida, lirska biografija o životu Aleksandra Makedonskog, a druga je novela Korto Malteze.

U vihoru krvavog rata na prostorima bivše Jugoslavije Pištalo napušta Beograd i odlazi u SAD, gdje je doktorirao svjetsku i američku istoriju koju danas predaje na univerzitetu u Worcesteru.

***

“Sa sobom sam doneo i zalepio na zid svoje sobe u Duramu plavu stodinarku sa likom Nikole Tesle. Nadam se da je ona vesnik promene nabolje. To je prva lepa jugoslovenska novčanica koju koristim, otkad sam se rodio”, rekao je Vladimir Pištalo u jednom svom intervjuu sredinom devedestih godina prošlog vijeka. Tu se negdje, vjerovatno, i počela rađati Pištalova ideja o romanu Tesla, portret među maskama, sve dok nije dobila svoj konačni oblik 2008. godine. Knjiga Tesla, portret među maskama se sastoji od tri dijela koja prate život i rad jednog od najvećih naučnika u svjetskoj istoriji, Nikole Tesle. Prvi dio ove knjige koji nosi naziv Tesla, mladost prvobitno je objavljen 2006. godine kao zasebna knjiga, da bi joj kasnije bila dodata još dva dijela, Amerika i Novi vek, što čini ukupnu građu ovog romana.

Liku ovog vanvremenog naučnika Vladimir Pištalo pristupa kao niko do sad. On se pritome u potpunosti otrgao od stvaranja još jedne u nizu, puke Tesline biografije i savršeno nam prikazao njegovu ličnost smještenu u kontekst velike tehničko-tehnološke revolucije kada svijet dobija, okrenuvši se od romantičarskih ka modernističkim vremenima, jedan posve novi izgled, i kada njegova percepcija i mogućnosti koje mu se pružaju dosežu do tada nezamislive razmjere. Ovo je knjiga koja osvjetljava Teslin život i rad iz interiorizirane perspektive, predočavajući ono što se dešavalo u mislima i tijelu velikog naučnika, gradeći tako potpuno novu dimenziju viđenja Nikole Tesle. Također su iznosena njegova snažna unutrašnja trvenja, te jasno otkrivena njegova duhovna i fizička bol. Pištalo, pri tome, poznaje i jednu i drugu stranu Teslinog života. Kao čovjek koji je i sam osjetio život i sa balkanske i sa američke strane, on uspjeva u potpunosti da razumije Teslinu poziciju, te tako na autentičan način slika i njegovu mladost, njegove evropske dane i njegov američki život. Vladimir Pištalo, dakle, veoma uspješno rekonstruiše epohu u kojoj je Tesla stvarao ideje koje su u potpunosti promijenile dotadašnje poglede na svijet, i obilježile istoriju čovječanstva. Tu on s pravom dolazi do zaključka da se svijet “manje promenio od Platona do njegovog (Teslinog) rođenja, nego od njegovog rođenja do njegove smrti”.

Priča o Nikoli Tesli je ispričana toplo u jednom posve liričnom tonu. Pogotovo je snažno i sa mnogo emotivnog naboja data priča o Teslinom djetinjstvu. Pripovijedajući o dječačkim Teslinim danima, narator nam slika idilični predio Like gdje se krije velika tajna iz koje se rodio jedan tako veliki um. On pravi miksturu nekoliko presudnih faktora koji su uticali na razvoj Tesline ličnosti u djetinstvu, odnosno čitav melanž uticaja koji će na njega ostaviti sudbonosan trag i pratiti ga tokom čitavog života. Tako sa jedne strane pisac daje sliku Nikolinog oca Milutina, sveštenika koji se tokom svog vijeka neprestano rve sa pitanjima čovjekovog postojanja, on se u svojim zanosima prepire sa samim sobom na nekoliko jezika i pretvara se u „parlament sveta“. Na drugoj strani imamo majku Đuku, mirnu i prostu ženu koja uprkos Milutinovim prijekorima uči svoju djecu jednom drugom, skrivenom svijetu. Đuka nije učena žena, ne poznaje škole i knjige ali poznaje bajke, poznaje znakove i zvukove prirode. Majka je pričala priče o bogovima starijim od boga. Učila je da “retko koja biljka stoji sama, nego je obično kakva duša vezana uz nju” i da “kad nema crkve čovek se može pomoliti pod jelom ili lipom”. I baš u ovakvim pasažima Pištalovo pripovijedanje doseže do jednog posve bajkovitog tona i tada ovo djelo dobija prave odlike lirskog narativnog postupka. U takvim trenutcima kratkim i slikovitim rečenicama Vladimir Pištalo plete jedno pjesničko klupko i stranice ove knjige iz proznog prelaze u poetski oblik. Pored oca i majke Nikolin život je u potpunosti odredio brat Dane. Favorizirani i u svemu bolji, Dane je bio Nikolin kamen spoticanja. Jednog kobnog trenutka usljed nestašnih igrarija Dane izgubi život, i sva krivica pada na Nikolina pleća. On će taj teret osude nositi tokom cijelog života, i lik mrtvog brata će ga poput utvare neprekidno slijediti na njegovom putu, biti njegova prepreka ali i snaga koja ga tjera da korača snažno naprijed.

Tesla je predočen kao pjesnik munja i gromova, sve u njemu svakodnevno treperi, njegova inspiracija nadrasta i njega samog, prelazi granice stvarnog i pojmljivog i dospijeva u ljubavnu vezu sa kosmosom. On je naučnik visina, koji neprestano, tokom čitavog života, korača na niti koja razdvaja bajkovito od stvarnog. Vječni sanjar koji na razmeđu dvaju epoha donosi promjene koje svijet i njegovo kretanje mijenjaju iz osnove i naglo ga ubrzavaju. Tesla je tvorac dvadesetog vijeka, poslije njega ništa više neće biti isto. Duboko vjerujući da će njegovi izumi donijeti svijetu mnogo dobrog, gine da bi ostvario svoj naum, i da bi čovječanstvu podario besplatan prenos energije, slike, zvuka. Isprva je smatrao da će, uz sve prednosti koje će donijeti njegovi izumi i napredak svijeta koji će se njima postići, dvadeseti vijek biti vijek blagostanja i ljudske radosti. Ali naprotiv, Tesla veoma brzo biva svjedokom sve ljudske zlobnosti i pokvarenosti. Njegovi snovi će veoma brzo biti srušeni, i on će doći do zaprepašćujuće istine da je iz njih izrastao prvo jedan, a na samom kraju njegovog života i drugi veliki rat koji će u potpunosti razoriti i raspršiti njegove snove. Tada on postaje čovjek bez doma, izgnanik vremena, neshvaćena maska čovječanstva. Nikola Tesla je, stoga, Pištalov tragični vitez u borbi sa vjetrenjačama, ili đavolji šegrt čija je duša izgubljena u vječnom traganju za istinom.

Pištalo nam, takođe, prikazuje Teslu kao čovjeka koji tokom cijelog života potiskuje svoju seksualnost zarad nauke, ona se samo nazire u pojedinim momentima kada se Tesla susreće sa ženom svog prijatelja Katarinom Džons. Ali i tada ona ostaje za njega daleko od prirodnog osjećaja privlačnosti. Tesla je monah svog električnog boga, on ne upražnjava ni jednu od monoteističkih religija koje je poznavao, on se duhovno uzdiže tek u svojim eksperimentima. On svoje duhovno prosvjetljenje doživljava okružen munjama, sa udarima gromova u ušima. Tek kada osjeti hiljade vati kako struje njegovim tijelom osjeća mir u duši. Tada nestaju sve utvarne slike prošlosti, tada prestaje da postoji okrutni i nerazumni svijet oko njega, on prelazi granicu stvarnog i dospijeva u jedan prostor izvan svega. Prostor koji se nalazi duboko u njegovoj svijesti. Tu je njegov mir, tu može da se prepusti pulsiranju zemlje i poleti na plavom zraku energije visoko izvan svega što običan čovjek može dokučiti svojim umom.

U svom izuzetnom pripovijedačkom zanosu Vladimir Pištalo neprestano govori o Tesli kao čovjeku koji se kroz cjelokupan život kretao graničnim predjelima. Tako Pištalov Tesla stoji na granici utvarnog i stvarnog. Pištalo ne zaboravlja oslikati i Teslinu balkansku granicu, oživotvoravajući unutar njegova djelokruga sve ono što je karakteristika balkanskih predjela iz kojih je Tesla ponikao, i tu imamo jednu balkansku sintezu ili milje njegove ličnosti. Osim toga, Pištalo za Teslu kaže da je čovek s granice koji zna prenatalnu tamu srpskih crkava, islamski kult svetla i vode, latinski kult satova i zvona, dok su turska i ruska kultura za njega bile po sebi razumljive. Što ponovo pokazuje da pisac ovog djela apsolutno poznaje sve prilike u kojima se nalazio njegov junak, iz čega možemo uočiti jedan predan rad koji teži da do utančine zaokruži i osvijetli Teslinu poziciju iz svih uglova, a da pri tome niti jedna njegova strana ne ostane neosvijetljena, ili pak manje osvijetljena od drugih. Njegova priča o Tesli je, stoga, u potpunosti vizuelno sugestivna, tako da čitalac u pojedinim trenutcima može doživjeti Teslu kao svog prijatelja i savremenika. Dakle, ovo je jedna od onih knjiga koja svojim snažnim sugestivnim djelovanjem može čitaoca otrgnuti iz njegove zbilje i na trenutak ga povesti u fantastični svijet velikog naučnika.

„Tesla portret među maskama spada u tzv. višestruko kodirane postmoderne romaneskne hibride, u kojima se stapaju kodovi različitih tipova romana. Pritome, temeljni okvir predstavlja kod biografskog romana, veoma rijedak u interliterarnoj južnoslavenskoj zajednici, a onda njemu Pištalo pridodaje naraciju karakterističnu za psihološki, poetski i na koncu kulturološki roman. Na taj način stvara složenu romanesknu miksturu, u kojoj postoje okviri i ključni događaji Tesline biografije…“[1]. Pored ovog sinkretičkog prosedea romana, Pištalo daje i široku lepezu najrazličitijih likova Tesline epohe koje kombinuje sa Teslinim prijateljima koji nemaju svoje istorijsko utemeljenje. Pa tu možemo susresti Marka Tvena, Edisona, Pupina, Frojda i mnoge druge značajne Tesline savremenike.

Na kraju možemo konstatovati da nam Vladimir Pištalo svojim majstorskim pripovijedanjem pruža jednu izvrsnu priču o Nikoli Tesli, čime pomjera sve dosadašnje granice do kojih se doprlo kako u izučavanju, tako i prikazivanju Tesle, te njegovog života i rada. A tih pokušaja ima nemali broj. Pištalo, stoga, svojim izrazitim književnim talentom prevazilazi sva dosadašnja nastojanja da se objasni lik ovog velikog naučnika, bježeći pri tome od stvaranja još jedne u nizu sladunjavih knjiga koje gotovo po pravilu Teslin lik pokušavaju prikazati u svjetlu raznoraznih kontroverzi i teorija zavjere. Pored toga što obara takav pristup Teslinom liku, ovaj roman predstavlja pravo osvježenje u već pomalo zamornoj produkciji romana koji se bave tematikom ratnih strahota na području bivše južnoslovenske zajednice. Tako, ako bi smo parafrazirali Eliotovo tumačenje odnosa jednog književnog teksta i tradicije, mogli bismo doći do zaključka da ovaj roman Vladimira Pištala sasvim sigurno narušava postojeći književni poredak, i veoma uspješno se pozicionira u njemu, donoseći pri tome mnogo novine u književnost na ovim prostorima.

[1] Enver Kazaz, Magazin „Dani“ br. 611, str. 64-65 , Sarajevo, 2009.