Odlučio pravovjerni pisac N. L. da napiše roman. Prikupio građu, napravio koncept, razradio likove, napisao fabulu, pa datoteku pohranio u centralnu memoriju kućnog računara. Kada je slijedećeg dana odlučio započeti sa pisanjem prvog poglavlja, foldera u koji je sačuvao podatke nije bilo. To ga je malo začudilo, ali kako nije htio prejudicirati i možda iracionalno postupiti strpljivo je ponovio prethodni postupak pripreme.

Moj prijatelj iz Sarajeva mladi Hafiz liječio je jednu djevojčicu koja je bila, estagfirullah, poludjela. Bila je u pubertetu. Mršava i ispaćena, osamnaestogodišnja djevojka, izgledala je kao da nema više od deset godina. Prema Hafizovim tvrdnjama napali su je anamooni, i on se borio sa njima. Kako je grozno bilo gledati je čupavu dok čačka zube žicom i pijucka vlastitu krv iza zuba. Pljuvala je na Kur'an, nije htjela jesti namaz na kriški hljeba sa Bismillom, morali smo je, njen brat i ja, povaliti na pod potrbuške i prekriti glavu, jer je odbijala prekriti mahramom kosu. Molila se samo u ćošku na način kako to čine kršćani, stavivši slijepljene dlanove pred usta, zapomagala bi: “Milost, milost…!”. Hafiz je tvrdio da je pokrštena, što ni ona nije nijekala. Oh Bože strave! Dugo su me boljela koljena od straha koji sam preživio te noći, posmatrajući seansu Hafizovog liječenja. (…) Dok liječi muslimane od ovakvih bolesti, on se zapravo bori, i bije bitku sa anamonjima. Pomaže mu prijatelj muslimanskog svijeta džina kojeg je stekao uz pomoć učenja tajnih dova. Ime njegova prijatelja je Ebu Haris. On je Sultan Mjesečeve vojske. Pokušao mi ga je opisati, kao i oružje njegove vojske. Najviše upotrebljavaju sitne bodeže. Brzi su u baratanju oružjem i hrabri u borbi. Kako sam stekao dojam, Ebu Haris se voli pojaviti u liku goluba. Fasciniran ovakvom interpretacijom bio sam skicirao priču za roman o ratu. Glavni junak bi mi bio Ebu Haris, veliki ratnik, a nježan kao golub, Sultan Mjesečeve vojske, i protivnik, krvoločni lik poput šakala, četnik naravno, koji se bore za djevojčicu koja simbolizira Bosnu… Kome god da sam spomenuo namjeru pisanja ovakve priče, bio sam upozoren na opasnost. Oni, anamooni se znaju osvetiti ako im otkrivaš svjetove. Tako su nekoga vezali za mlinsko kolo na kojem se cijelu noć vrtio. I zaista će mi u kompjuteru nestati prva verzija fabule romana. (Nedžad Latić, Boja povijesti, str. 161-162-163-163).

Priređuje i piše: Edin Salčinović

Odlučio pravovjerni pisac N. L. da napiše roman. Prikupio građu, napravio koncept, razradio likove, napisao fabulu, pa datoteku pohranio u centralnu memoriju kućnog računara. Kada je slijedećeg dana odlučio započeti sa pisanjem prvog poglavlja, foldera u koji je sačuvao podatke nije bilo. To ga je malo začudilo, ali kako nije htio prejudicirati i možda iracionalno postupiti strpljivo je ponovio prethodni postupak pripreme. No, sutradan ponovo nije mogao naći folder na desktopu. Sada je bio uvjeren kako sa računarom nije sve u najboljem redu. Bilo je potrebno preduzeti mjere ispitivanja, prevencije i konačno reparacije. Pritiskom na gumb otvorio se kombo uređaj i pravovjerni pisac N. L. je u njega ubacio kompakt disk na kome se upadljivo uočavao zapis lingvističkim jedinicama arapskog grafijskog sustava. Zaslon monitora obojila je crvena boja signalizirajući stanje fatalne opasnosti. Sve sumnje pravovjernog pisca N. L. su se potvrdile. Računar su opsjeli ifriti. Pravovjerni pisac N. L. je otišao do fiksnog telefona i pozvao svog prijatelja masmedijskog interaktivnog šamana i informatičkog egzorcistu Haker-hafiza.

– Halo, začuo se glas obojen poslovnim tembrom sa druge strane slušalice.
– Eselamualejkum. Mogu li razgovarati sa Haker-hafizom?
– Alejkumuselam. Ovdje Haker-hafiz. Govorite.
– Haker-hafize, kraj telefona je pravovjerni pisac N. L. Mogu li govoriti slobodno?
– Ovo je zaštićena linija. Govorite slobodno.
– U kompjuter mi je ušao anamonaj. Šta da radim, Haker-hafize?
– Kakva je snaga dotičnog ifrita?
– Radi se o ifritu najveće razine. Zaštita koju posjeduje postojeći softver apsolutno je nemoćna pred njegovim moćima.
– Nisam ni sumnjao. Samo se najjači od ifrita smije usuditi napasti na tako jakog čovjeka. Dobro. Biti će potrebno da Hadžisinantek razvije novu verziju Dovaton antiifrit programa kojom ćemo apgrejtovati vaš postojeći softver i s Božjom pomoći istjerati ifrita. Morat ćete pričekati nekoliko dana.
– Razumijem. Hvala Haker-hafize. Alahimanet.
– Alahimanet, pravovjerni pišče N. L.

Pravovjerni pisac N. L. spusti slušalicu svjestan da će sa pisanjem romana morati pričekati, pa odluči od duga vremena da se uključi u novinsku polemiku, u kojoj će zabludjelima ukazati na svjetlost istine.